Zamke medijske agende u kontekstu javnog interesa

0

Svakodnevna medijska agenda prepuna je informacija i izvještaja i to je jedan od imperativa savremenog novinarstva. Uz takav zahtjev, raste i pritisak da se svakodnevno nađu, pod svaku cijenu, teme i tekstovi koji će popuniti novinske stupce, ispuniti tehničke norme i popuniti strane/minute. Ovaj pritisak je doveo do pojave da se vijesti moraju pronaći, nekada čak i izmisliti. U drugom slučaju, ogledanom u članku koji će ovdje biti analiziran, dolazi do vezivanja za jedan događaj i stvaranja niza medijskih sadržaja od jedne vijesti, tako što se dodaju nove, često neprovjerene informacije i stvara nesistematičan tekst raspršenog sadržaja i nejasne i manipulativne tematike.

U dnevnom listu Press RS je 19. januara objavljen članak pod naslovom U RS draža švalerancija! sa nadnaslovom koji govori da u Republici Srpskoj ne prate Beograd povodom korištenja usluga prostitucije. Uz ovakav naslov, te lid koji političare i biznismene tretira kao integrisane kategorije, predstavljaju se „rezultati istraživanja“. Medij je proizvoljno uporedio korištenje usluga prostitucije od strane javnih ličnosti u Beogradu i Banjaluci, uzimajući kao kriterijum broj policijskih akcija u kojima su razbijani lanci prostitucije, a koji su privlačili pažnju javnosti. Članak od samog početka baca mamac bombastičnim naslovom, a u nastavku razočarava novinarske kriterijume na nekoliko polja. Test novinarnosti i ispitivanje logičkih grešaka će poslužiti za otkrivanje neodgovornosti u ovom članku.

Blagovremenost je teško utvrditi, obzirom da se nevjerstvo može tretirati kao pojava koja se odnosi na pojedinačne slučajeve vezane za konkretne partnere. Međutim, u članku se i ne govori o nevjerstvu, već se govori o tome koliko javne ličnosti radije plaćaju seksualne usluge, a koliko su skloni, kako ga medij naziva, klasičnim preljubama. Konkretan događaj koji je inspirisao tekst, je posljednje hapšenje osumnjičenih za organizovanje prostitucije u Republici Srpskoj iz 2012. godine (dakle, prije tri godine) i pošto se radi o događaju koji je u to vrijeme bio medijski ispraćen, nema razloga da se ponovo piše o istome, posebno kada ne postoji događaj novijeg datuma koji bi napravio poveznicu sa 2012. godinom.

Vjerodostojnost i tačnost podataka se cijeni u odnosu na provjerenost i provjerljivost iznesenih tvrdnji, ali i na osnovu korištenih izvora informacija. Umjesto izvora, medij se poziva na saznanja Pressa, ali ne navodi odakle dobija iznesena saznanja. Generalizacijom putem navođenja navodnih preljubnika kao političara, uglednih biznismena, ljudi iz pravosuđa, visokopozicioniranih zvaničnika, pojednih javnih ličnosti, iznose se pretpostavke, predrasude i spekulacije, što samo pojačava sumnju u tačnost iznesenog. Iznošenje navoda da pojedine javne ličnosti kriju brakolomstvo više je u ravni tzv. žute štampe, rubrike Zabava, ali nikako nije prikladan za rubriku Vijesti. Članak navodno upozorava da su mnogi brakovi pred pucanje, a za to ne navodi niti jedan izvor, izjavu, ili potvrdu  alarmantnosti ove pojave. Takođe, ukoliko publika ne može vidjeti nijedan izvor ili dokaz da su navedna nevjerstva stvarna, nema na osnovu čega vjerovati da joj se pružaju istinite inforamcije o razvodima, bračnim lomovima, odnosno o povezanosti ova dva neprovjerna navoda.

U odnosu prema stvarnosti, uravnoteženost je značajno narušena. Uzrok se nalazi u nepostojanju nijednog konkretnog izvora, niti izjavi, komentaru ili kritici koji bi posvjedočili o vrijednosti i važnosti teme. Članak se na početku oslanja na sopstvene, neimenovane, nepoznate izvore dnevnog lista, te se do kraja ne navodi nijedan drugi izvor, niti jedan komentar policijskih, tužilačkih, sudskih organa ili bilo koga ko je blizak ovoj temi. Činjenica da akademska zajednica nije konsultovana govori i o tome da tema koju članak obrađuje nema vjesnovrijednost, odnosno da se ne uočava nikakva društvena opravdanost bavljenja temom –  da li su češće prevare putem onog što se naziva klasična preljuba ili putem plaćanja usluga prostitucije. Takođe, iako ćemo se u daljoj analizi baviti sistematičnošću, neophodno je odmah ovdje napomenuti da nije nužno da je pojava plaćanja seksualnih usluga karakteristika preljube, jer to mogu činiti i osobe koje nisu u braku.

Kada se radi o blizini pojave o kojoj se govori, u analiziranom članku pažnja se posvećuje ovoj pojavi u Republici Srpskoj, što jednim dijelom izaziva interesovanje kod čitalaca. Međutim, kako nema izvora o iznesenim podacima, niti bilo čega što svjedoči o iznesenim podacima na bilo kojem konkretnom području, pa tako i u Republici Srpskoj, može se reći da je zloupotrebljen kriterijum blizine, jer se sa ovakvim nepotvrđenim navodima prostorni kontekst može smjestiti bilo gdje. Kako je kroz analizu odnosa prema stvarnosti navedeno da tema kojom se bavi članak ne zaslužuje pažnju naučne javnosti, niti postoji neko bitno, objektivno istraživanje, opšti interes u potpunosti izostaje. Interes javnosti je moguće izazvati, ali to ne svjedoči o važnosti teme. Interes javnosti može da izazove članak svojim tabloidnim uvodom, obzirom da upućuje na javne ličnosti, na političare i diplomate, ali samo u jednom konkretnom slučaju nastavak nudi imena onih koji su umiješani u organizvoanje prostitucije (koji je već procesuiran od strane nadležnih organa prije tri godine).

U izvještavanju o određenoj pojavi, očekivano je da postoji mogućnost reakcije čitalaca, odnosno da se može posmatrati posljedičost. U ovom slučaju, obzirom da članak ne nudi nove informacije već pretpostavke u jednom dijelu, a u drugom prepričava postojanje krivičnog djela gdje su nadležni već odreagovali, posljedičnost nije moguća. U dnevnom izvještavanju, podrazumijevano je da se publika informiše o važnim i vrijednim pojavama, događajima iz života i njihove (relativne) blizine. Medij, koji je stekao status neizostavnog agensa socijalizacije, treba da pruža određeno kulturološko znanje. U ocjenjivanju ovog kriterijuma, članak nije dobio nikakve bodove.

Negativnim ocjenama standarda vjesnovrijednosti doprinijeli su veliki nedostaci u pogledu novinarskog jezika, a koji će u narednom pasusu biti izneseni. Prvenstveno, u opisu, nije korišten književni jezik. Od naslova kojim se karakterizuje pojava na jedan degutantan i neprimjeren način, preko prvog pasusa u kojem se koriste termini šaranje, ljubavni izleti, švalerisanje, prisutno je spekulisanje i niz logičkih grešaka koji su i stilski i jezički narušili članak. Kada smo razmatrali uravnoteženost i vjesnovrijednost, utvrdili smo da je iznesen niz neprovjerenih navoda na samom početku članka. Na mnoštvo tvrdnji o organizovanoj prostituciji i korištenju takvih usluga od strane ličnosti koje obavljaju važne funkcije, a koje su tvrdnje poljuljane istinitosti, nadovezuje se priča o jedinom poznatom hapšenju u Republici Srpskoj u kojoj je otkriven opisani slučaj. Iako je vijest o hapšenju istinita, to nije dokaz istinitosti gore iznesenih navoda i tu se surećemo sa logičkom greškom non sequiturs (ne slijedi). U spornim navodima je lako uočljiva i logička greška flawed comparisons, odnosno pretjernog poređenja gdje se koristi slučaj iz Beograda u kojem je javnosti otkriven veliki lanac elitne prostitucije, da bi se ukazalo da je u Srpskoj takva praksa rijetka te da to implicira da javne ličnosti iz RS neminovno čine preljubu sa ljubavnicima/cama. Takođe, logička greška innuendo je prisutna u članku i manifestuje se u korištenju termina znatan broj javnih ličnosti, mnogo češće, rijetki, javna tajna je…, ima slučajeva, na sve strane i sličnim navodima bez subjekta radnje.

Postaje jasno da se uz ovakve greške u prvom dijelu članka i podsjećanje na labavo povezan događaj od prije tri godine u drugom dijelu članka, ne mogu dodijeliti dobre ocjene za jasnoću i preciznost u tekstu. Da bi se ostvarila preciznost, koja je jedan od osnovnih postulata u izvještavanju, neophodno je raspolagati jasnim, tačnim i konkretnim podacima. U analiziranom članku, pomoću niza stilskih i jezičkih vratolomija, nastoji se prikriti činjenica da se ne posjeduju podaci koji bi omogućili kompletan, jasan, pregledan i javnosti koristan tekst o pojavi prostitucije, a njen izostanak ili nedostatak nije povod da se o tome izvještava kao o pojavi koja je iz nekog razloga potrebnija na prostoru Republike Srpske. Neozbiljno i neodgovorno uzimanje nepotpunih podataka i igranje sa zaključcima o porastu preljuba, bračnim lomovima i prikrivanju istog, umnogome pravi distancu od odgovornog novinarstva i pravi veliki iskorak u tzv. žutu štampu, koja upravo u najvećem opusu svog rada koristi netačne i neprovjerene podatke i kocka se sa reputacijama, profesijama i društvenim mirom. Kada jedan članak počne sa mjerenjem nevjerstava i utvrđivanjem popularnosti njegovih formi, pa nastavi sa predstavljanjem tvrdnji o prostituciji među neodređenim grupama kao neupitnoj istini i drugi dio članka posveti prepričavanju procesuiranja krivičnog djela organizovanja prostitucije aktuelnog prije tri godine, nepovezanost ovih dijelova prouzrokuje necjelovit, nejasan i nesistematičan medijski sadržaj. Osnovna tema izostaje, a poruka članka (ukoliko je uopšte prisutna) se gubi u haotičnoj i metodološki razbijenoj formi teksta.

Prethodna analiza ukazuje na još jedan proizvod savremenih pritisaka na novinarstvo. Cilj cijelog projekta Medijska slika Republike Srpske jeste da analizira medije kroz prizmu odgovornog novinarstva i svaki put ponudi aspekte naučne analize zasnovane na naučno relevantnim kriterijumima. Ovi kriterijumi, kako mogu pomoći pri analizi, tako s druge strane mogu u hodu biti pouka na šta da se obraća pažnja u izvještavanju, te mali praktikum svakodnevnih grešaka koje struka ne odobrava. Međutim, savremeno novinarstvo ima razlog za brigu kada jedan sadržaj koji je podvrgnut analizi ne dobije niti jednu pozitivnu ocjenu na neke od osnovnih kriterijuma u testu novinarnosti i kada skoro svaka od postojećih logičkih grešaka pronalazi svoje mjesto u tom sadržaju.

Izvor slike: Press, isječak

Share.

About Author

Bojana Miodragović, diplomirala 2014. godine na master studijama Filozofskog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu sa zvanjem master sociolog, diplomirala 2012. godine na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Banjoj Luci sa zvanjem profesor sociologije. Saradnik na Institutu za društvena istraživanja Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Banjoj Luci.

Leave A Reply