Važnost i uravnoteženost: primjer Dnevnika 2 (RTRS)

0

Predmet analize i monitoringa je Dnevnik 2 (Radio Televizije Republike Srpske) u periodu od 26.01. do 01.02.2015. godine. Analizom je obuhvaćeno više aspekata emitovanog programskog sadržaja: obavljanje funkcije javnog emitera, javni interes, te kvalitet informativnog programa i njegovog sadržaja sa stanovišta poštovanja profesionalnih i etičkih standarda novinarske profesije. U centralnoj informativnoj emisiji Dnevnik 2, SMELL test nam je pokazao koji su to elementi odgovornog novinarstva bili najniže rangirani:

  • Kriterijum za praćenje događaja (vjesnovrijednost)
  • Kriteruijum za rangiranje vijesti (važnost)
  • Način kreiranja vijesti (motiv i izvori)
  • Tematski balans (cjelovitost)
  • Teritorijalni balans (uravnoteženost)
  • Poštovanje novinarskih i etičkih standarda (logičnost i etika).

U sedam analiziranih emisija (period od 26.01. do 01.02.2015.) Dnevnika 2 objavljeno je 125 priloga, ne uzimajući u obzir vijesti iz sporta i prognozu vremena, jer one nisu predmet ove analize.

Javni emiter prije svega mora biti u službi svih građana, a ne u službi politike, senzacionalizma i atraktivnosti. Naime, na pomenutom javnom emiteru, više od trećine vijesti tiču se aktuelne vlasti u Republici Srpskoj. Ako je postojala neka aktivnost zakonodavne, izvršne vlasti i Predsjednika RS, koju javni emiter nije ispratio, onda se obzirom na činjenice to nije ni desilo.

Koliko vremena javni emiter posvećuje predsjedniku Miloradu Dodiku, govori činjenica da je u prilogu o evrointegracijama BiH, koja je ujedno bila i udarna vijest (31.01.2015), dobio 7 minuta i 30 sekundi. Ovo je za jednu centralnu informativnu emisiju previše vremena, ako uzmemo u obzir da jedan prilog ne treba zauzeti više od 5 minuta, kao i  to da je Predsjednik održao monolog o pomenutoj temi putem telefona.

U svim svjetskim i regionalnim medijima udarna vijest 01.02.2015. godine bila je osvojena titula Novaka Đokovića u Australiji. Dokaz neodgovornosti u kontekstu uravnoteženosti je da i u ovoj situaciji postoji ime koje se treba spomenuti prije prvaka – prilog je počeo ovako „Predsjednik Dodik čestitao Novaku pobjedu….“. Analizirajući ovu vijest putem SMELL testa, zaključak je da ovakav način prezentacije vijesti ima skriveni motiv u cilju predstavljanja Predsjednika, bez evidentnog informativnog značaja (u pitanju je neprincipijelno ubjeđivanje). Odmah poslije vijesti o aktivnostima Predsjednika, na ljestvici zastupljenosti dolaze predstavnici političke partije koja je na vlasti, kao i funkcioneri u entitetu RS. Ovo upućuje na zaključak da su institucije, zvaničnici, kao i politički saveznici vladajuće partije, kriterijum za pokrivanje određenog događaja, a ne važnost samog događaja gledajući iz perspektive javnog interesa. Kako se ne bi sve svelo samo na lični stav o načinu na koji javni servis prezentuje vijesti, u prilog izvedenom zaključku govori to da više od polovine pregledanih priloga u pomenutom periodu govori o vlasti u Republici Srpskoj. Građani su u neznatnom broju priloga bili samo anketirani i više su poslužili kao potvrda pozitivnog političkog stanja u BiH, nego što su te izjave bile u svojstvu kvaliteta samog priloga. Da zadovoljenje javnog interesa nije bio važan indikator za procjenu važnosti nekog događaja u RS, govori činjenica da je tokom ovog perioda najvažnija vijest bio Zakon o javnom redu i miru, kome je na RTRS-u bilo posvećeno tek toliko vremena da se iznesu stavovi zvaničnika. Naime, javnost nije bila upućena šta taj zakon podrazumijeva, niti je u ovom slučaju urađena anketa, što bi građanima dalo na značaju, već je emitovan prilog sa konferencije za novinare. Javnost je ostala uskraćena za potpunu, jasnu informaciju, kao i da iskaže stav o istom, što je svakako, trebala biti obaveza javnog emitera.

Aktivnosti funkcionera su najvažnije u ovom entitetu i ne postoji ravnoteža između važnog i manje bitnog, utvrđeno  prilikom ocjenjivanja načina na koji se vijesti rangiraju. Veći dio vijesti koje su imale veze sa vodećom političkom platformom u RS, bile su upravo visoko rangirane  u prvih 15 minuta dnevnika, dok su one od javnog interesa stavljene u drugi plan. Vijesti od javnog interesa su se mogle naći u prvom dijelu dnevnika, ukoliko taj dan nije bilo značajnijih političkih aktivnosti.  Najviše priloga bilo je u dnevniku emitovanom 28.01.2015, tj. ukupno 28. Nakon serije priloga o ulazku BiH u EU, u kojima su stavove iznosili Dodik, Radmanović, Košarac, tek u drugom dijelu dnevnika svoje mjesto našao je prilog o  progresivnom radu zvorničke „Alumine“, kao i njenom zadovoljavajućem izvozu u EU. Na koji način javni servis rangira vijesti, i šta je to manje ili više bitno, govori upravo ovakav redoslijed priloga.

Najveći broj priloga emitovan je sa konferencije za novinare  ili su rezultat saopštenja za medije. Tek nekolicina vijesti u ovom periodu bile su rezultat novinarske samoinicijativnosti. Takođe, kriterijumi cjelovitosti i uravnoteženosti nisu bili na zavidnom nivou.  Rijetki su prilozi u kojima se mogao čuti stav opozcije o nekom značajnom političkom pitanju ili događaju, a i one izjave koje se prenesene bile su u formi saopštenja za javnost.

Kada govorimo o regionalnom balansu u vijestima, šanse da čujete vijesti iz nekog drugog grada (osim Banjaluke) ili opštine bile su zaista male. Ovaj dio analize bi mogli okarakterisati kao potpunu neuravnoteženost. Od sedam emitovanih dnevnika i 125 priloga, njih 40 su prilozi novinara – reportera iz drugih gradova Republike Srpske. Odmah poslije Banjaluke slijede vijesti iz Sarajeva, ukupno 24, dok se broj vijesti iz svijeta sveo na 21. Da li o drugim dijelovima RS nije imalo šta da se kaže za tih sedam dana ili je opet akcenat stavljen na onaj dio RS u kojem se nalaze sve značajnije Vladine institucije i predstavnici, govore do sada ispisani redovi analize.

Činjenica da su vijesti iz kulture zauzimale jako mali dio u sedmičnom dnevniku i da su emitovane na samom kraju, govori o tome da je sveobuhvatnost i proporcionalnost vijesti na nezavidnom nivou. Kada govorimo  o poštovanju prifesionalnih i etičkih standrada na javnom emiteru, možemo reći da je profesionalnost na samom rubu opstanka. U objavljenim prilozima nije bilo evidentnog kršenja osnovnih etičkih standarda propisanih u Kodeksu novinara BiH, ali je narušavana urednička odgvornost. Iz nekih razloga, na javnom emiteru bilo je nemoguće čuti mišljenje opizicije o bitnijim političkim pitanjima. Kao što je navedeno, pitanje ulaska BiH u EU je tema o kojoj se najviše raspravlja u oba entiteta. Prema Dnevniku koji je emitovan 27. januara, evidentno je da javni servis uzima isključivo Predsjednika RS kao jedinog izvora u udarnim prilozima. Naime, osim što je ova tema bila svrstana u prvu i udarnu vijest, mogla se samo čuti izjava Predsjednika o ovom pitanju. Mišljenje opozicije je izostalo i to nije obrazloženo. Dan ranije, udarna vijest je bila o suđenju vehabijskom vođi  za teroristički napad.  Međutim, medij je objavio jedino izjavu advokata odbrane, dok ni jedan od predstavnika suda BiH ništa nije rekao o ovom suđenju.

Profesionalizam nije prioritet, načela odgovornog novinarstva se koriste uglavnom spontano, što je evidentno u ovom sedmičnom prikazu. O tome najbolje govori izvještavanje o usvajanju Zakona o javnom redu i miru. U dnevniku od 28. januara  ništa se konkretno nije moglo saznati o razlozima usvajanja ili ne usvajanja tog zakona. Prikazan je stav predlagača zakona, tačnije Vlade RS, bez stava opozicije, kao i tematike samog zakona. Uzmemo li u obzir da je upravo neupućenost građana u tematiku izazvala brojne negativne reakcije, ovo je trebao biti osnovni zadatak javnog servisa.

Evidentno je bilo i zanemarivanja odgovora na pet novinarskih pitanja (Ko, Šta, Gdje, Kad, Kako) – zanemarivanjem odgovora na neka od ovih pitanja (namjerno ili slučajno) ostavlja gledaoca djelimično hendikepiranog za jasnu i preciznu informaciju.

Novinarsko izvještavanje preraslo je u monodramu, o čemu govore konstantni potezi javnog servisa, što opravdava analiza ovog sapekta novinarstva putem SMELL testa.  Perspektiva isključenosti (left out) ukazala je na jednostranost i neuravnoteženost. U većem broju priloga mogli smo čuti samo izjave jednog od aktera događaja o kojem se govori. Dnevnik  30.01. može potvrditi ovu tezu sa prilogom o predavanju premijerke Željke Cvijanović u Sloveniji o proširenju EU. Osim segmenata njenih predavanja (u jednom kadru je prikazan vidno nezainteresovan student) i niza izjava iste, ništa nismo mogli vidjeti, a samim tim ni zaključiti. Nije uzeta ni izjava nekog od studenata koji je prisustvavo predavanju, niti je jasno pokazan značaj istog. Isti slučaj je sa već pomenutim dnevnikom koji je emitovan 31. januara, u kojem je Predsjednik održao sedmominutni telefonski razgovor „sam sa sobom.“

Dnevnik 2, kao centralna informativna emisija javnog emitera bi trebalo da profesionalno i kvalitetno odgovori na potrebe građana. Nažalost, dobar dio emitovanja dnevnika pretvara se u političku pozornicu, tj. U platformu za političke odnose sa javnošću. Javni emiter ne može i ne smije biti isto što i komercijalni medij, a ovaj kratki monitoring govori da on to upravo jeste. Medij je mozaik sastavljen iz brojnih komadića svakodnevnice, nedostaje li jedan komadić, narušava se cjelina. U ovom slučaju postoji samo jedan komadić, što implicira da mi, svakodnevno, ne dobijamo cjelovite i uravnotežene informacije koje bi nam omogućile lakšu demokratsku participaciju.

Izvor slike: RTRS, isječak

Share.

About Author

Leave A Reply