Stvarna opasnost ili širenje panike?

0

Savremeno novinarstvo obilježeno je borbama na raznim frontovima: za veći tiraž, za veću gledanost/slušanost, za veći stepen povjerenja, za što ekskluzivnije vijesti i slično. Kao ishod ovih borbi, nerijetko se susrećemo sa različitim iznenađujućim vijestima, razotkrivanjem ozbiljnih tajni, osvjetljavanjem malverzacija, upućivanjem na nepravilnosti u funkcionisanju različitih segmenata društvenih struktura, ali i prozivkama na ličnom osnovu, zadiranju u tuđu privatnost, dezinformacijama, spinovanjem, senzacionalizmom, propagandom u tekstovima, a kad prilike to dozvole – i sa širenjem panike.

Izgleda da se takva prilika ukazala dnevnom listu Press RS 24. juna 2014. godine, kada je objavljen članak pod naslovom Stršljenovi-ubice pred vratima BiH!

Na samom početku članka, susrećemo se sa tvrdnjom da ozbiljna (čak i smrtna!) opasnost prijeti stanovnicima Bosne i Hercegovine i da je tu, čak pred vratima. Ovakva glasna, kategorična tvrdnja nije potkrijepljena nikakvim uvodnim informacijama, te kao takva, sama po sebi stoji kao dokaz. Pompeznim naslovom, pažnja čitaoca se usmjerava na prijetnju, odnosno opasnost koja navodno prijeti od strane džinovskih insekata, odnosno stršljenova-ubica. Ovakva upozorenja, istaknuta prvenstveno naslovom koji se prostire preko dvije strane, ima cilj da izazove pažnju i nelagodan osjećaj čitalaca, te da ih zainteresuje za važnu vijest koju plasira navedeni medij. Međutim, ostatak teksta ne govori o potrebi ukazivanja povjerenja ovakvim informacijama i opravdanom strahu iz razloga što u njemu, umjesto konkretnih obavijesti, dominira panika i senzacionalizam.

Kao polazište za analizu, upotrebom Smell testa ispitaćemo izvore koji su korišteni za jedan ovako alarmantan članak. Ono što privlači pažnju čitaoca na samom početku jeste navod da je u Republici Srpskoj već zavladala panika povodom prijetnje od monstruoznih stršljenova. U članku se ova tvrdnja iznosi kao jedna višestruko potvrđena i dobro poznata činjenica, koju treba u startu bez preispitivanja prihvatiti. Štaviše, prema interpunkcijskim znakovima koji daju ton opomene prvim rečenicama, čitaocima se preporučuje da se priključe panici. Međutim, nema naznaka u čemu se ogleda ta panika, osim rekla-kazala podatka, navedenog iz nezvaničnog izvora, da su ovi opasni insekti primjećeni u susjednim državama. Primarnog izvora u vidu nekog svjedoka postojanja ovih opasnih stršljenova na prostorima susjednih država i njihovog kretanja ka Bosni i Hercegovini – nema.

Dakle, blizina/daljina potencijalne opasnosti ne opravdava tvrdnju da postoji panika u našoj zemlji, a naročito lebdeća tvrdnja koju ne dokazuje nijedan relevantan primarni ili sekundarni izvor, bilo navod iz medija zemalja u kojima, navodno, haraju opasni insekti, bilo zvanična izjava upućena od strane relevantne bezbijednosne organizacije  ili učesnika nekog od događaja koji se u članku tako živopisno ilustruju. Ono što je uočljivo, takođe je korištenje navodnih svjedoka nekih katastrofalnih i po život opasnih susreta sa stršljenovima. Ovim svjedocima, kao prvo, nije u potpunosti otkriven identitet (navodi se ime i prvo slovo prezimena), a i sama izjava koja treba da potkrijepi pisanje govori o slučaju uboda sasvim drugog insekta, na sasvim drugom geografskom području i u uslovima alegrije na te insekte. Dakle, poređenje nije izvodljivo. S druge strane, u dijelu u kojem su se nastojale ispitati reakcije onih koji će, pretpostavljeno, biti najviše pogođeni u materijalnom smislu ukoliko se desi najezda ovih insekata, prikazivale su se izjave predsjednika Udruženja pčelara i Udruženja voćara. Međutim, koliko relevantne za širenje zabrinutosti mogu biti njihove izjave, kada se jasno može uočiti da su i oni informisani o pojavi iz samih medija, ne govore ni o kakvim zvaničnim saopštenjima, upozorenjima iz susjednih zemalja, niti svjedoče postojanju ovih kobnih insekata na našim prostorima. Njihova zabrinutost je na ličnom nivou, a ne na profesionalnom. Vratimo li se na ispitivanje porijekla informacija o opasnostima koje haraju u susjednim zemljama, nalazimo da je problem izvora informacija mnogo dublji. U tekstu se ne nalaze konkretne informacije i izjave ni iz tih susjednih zemalja na koje se tekst poziva, već se nedostaci prikrivaju tako što se ne govori u određenom licu. Zbog toga imamo izraze: primjećeni su, priča se, vijest u Francuskoj je, ili izraze uopštavanja: svi su najzabrinutiji, građani RS su shvatili, neki od napadnutih su potvrdili i tako dalje.

Pažljivim čitanjem ne dolazi se do zaključka odakle mediju zaključci o opasnostima koje postoje, o panici koja vlada, a naročito o mogućnostima ovih insekata, brzini letenja, stepenu povreda koje mogu da nanesu. Ovakvi odgovori na pitanje izvora informacija, otvaraju drugo pitanje – koji su motivi za njihovu objavu? Sadržaj ovog teksta ima za cilj da ubijedi građane da postoji realna opasnost po zdravlje i po život, a koju donose, ni manje ni više, insekti-ubice, te da ih tekst objavljen u gorepomenutom dnevnom listu upozorava na nešto ekskluzivno, katastrofično, ravno naučno-fantastičnim filmovima. Upravo tu, u ovim obojenim usamljenim, neutemeljenim terminima kao što su džinovski, ubice, monstruozni, masakriranje, strah u kostima i sličnim, pronalazimo neprincipijelno ubjeđivanje očitovano kroz jasan senzacionalizam kojem je glavni motiv da se nejasna i konfuzna panika proširi i izazove veću potražnju za ovom ekskluzivnom viješću u baš tom dnevnom listu. Ubiranje koristi na račun senzacionalizma u opisu je tabloida, a ne dnevnog lista, u kojem čitaoci traže ozbiljne i provjerene informacije.

Sve od samog naslova, dokazivanje tvrdnji neuspješno se pokušava kroz činjenicu da se medij ne poziva na bilo kakve relevantne izvore ili svjedoke direktno onoga o čemu se piše, ili se poziva na svjedoke događaja koji su slični, ali koji opet predstavljaju opšte poznatu pojavu koja nema direktan uticaj. Tako su navedeni primjeri osoba koje su stradale od uboda stršljena u prethodnom periodu, ali sasvim druge vrste ovog insekta, ni blizu opasnog kao azijski stršljen. Pored toga, neuspješno je kamuflirana činjenica da određen dio ljudi ima alergijske reakcije na otrov stršljena, od čega po pravilu ti ljudi mnogo teže podnose isti.

Ispitivanje logike u zaključcima koji su izneseni u tekstu odvija se na više nivoa. Prvenstveno, nijedan zaključak ne može biti pravilno izveden, ako mu osnovne postavke nisu ispravne, odnosno ako mu polazište čine netačni, neprecizni ili neprovjereni podaci. Iz toga slijedi da svaka dalje uopštavanje ne može biti pravilno izvedeno. Takav primjer nalazimo u ovom tekstu. Kako je već navedeno, neprovjereni i (kako su izvori nepoznati) neprovjerljivi podaci koji bi nam dokazali da je opasnost od nove, naprednije i opasnije, vrste insekata osnovana i izvjesna, te koji bi nam ponudili alternative i stručna gledišta entomologa ili nekog relevantnog stručnog lica, omogućavaju da zaključimo da je logičnost u ovom članku skovana od niza grešaka. Te greške imaju svoj naziv i lako se uočavaju.

Innuendo: predstavlja logičku grešku koja označava prikriveno impliciranje nečega da je tačno i dokazano, bez snažnih dokaza i prikrivanjem nekim uopštenim frazama. Kako se može primijetiti, u članku se u nedostatku svakog konkretnog podatka koriste snažno obojene riječi, zvučne fraze koje imaju za cilj da bude emocije kod čitalaca i koje traže afektivnu reakciju, a ne dovode do čitaočevog promišljanja. Tako i u ovom članku susrećemo fraze kao što su: nezapamćena najezda, zastrašuuće informacije, neslužbene informacije, neki od napadnutih i drugi izrazi koji zapravo ne daju konkretne informacije (jer ih možda nema), a koji treba da pokriju nedostatke u članku.

Flawed comparisons (pogrešna poređenja): U članku se suočavamo i sa neodgovarajućim poređenjima. Naime, ukoliko prihvatimo navode u članku da je azijski stršljen smrtonosan i razoran insekt, pa onda uzmemo kao istinite podatke o broju smrtnih slučajeva za koje je odgovoran, nije logički porediti primjere smrtnih slučajeva ili povreda na domaćim prostorima koje su prouzrokovane alergijskim reakcijama na otrov običnog stršljena. Takođe, za ovo je vezano i selektivno izdvajanje, u antrfile pored naslova, dijela navoda lica koje govori o svom iskustvu sa ubodom običnog stršljena, tako da se stvara lažna slika o tome kako se slučaj odnosi na naše geografske prostore. Ovakvo pogrešno navođenje predstavlja ozbiljnu logičku i profesionalnu grešku, jer  se čitaoci zavaravaju, stvara se panika i tekst posmatraju u sasvim neistinitom kontekstu.

Sve navedeno ukazuje na konkretne greške koje su se otkrile analizom članka. Tek ovako postavljeni temelji analize, omogućavaju da se iznesu zaključci koji su najavljeni u samom uvodu. Uzevši u obzir način na koji se tretirala tema, novinarski jezik koji je opisan kroz niz gore navedenih primjera, postavljamo pitanje posljedičnosti, odnosno reakcija koje su se željele izazvati. Kontekst u kojem je objavljen ovaj tekst ima značajan uticaj na prijem kod čitalačke publike. Tek okončana katastrofa sa poplavama i vanrednom situacijom u Republici Srpskoj, još nije okončala strah i napetost kod stanovništva. Panika je pokretač frustracija, anksioznosti, ostavlja prostor za manipulacije, a sve smo to mogli vidjeti prije nepun mjesec dana. Plasirati među tako nemirne čitaoce informaciju o novoj, neočekivanoj prijetnji, o ponovnoj mogućnosti da ljudi ostanu uskraćeni za egzistancijalne potrepštine  kao što je hrana – voće i povrće, suočavanje sa poskupljenjima, stradanje pčelinjaka i narušavanje eko-sistema. Sve to otvara prostor za, s jedne strane, afektivno djelovanje i nekontrolisano ponašanje, a s druge strane, za brojne manipulacije i narušavanje jedne od ljudskih navjećih vrijednosti – slobode.

Treba podsjetiti da je u vrijeme vanredne situacije četvoro lica u Beogradu pritvoreno na mjesec dana upravo iz opravdane sumnje da su širili paniku putem društvenih mreža, a činjenica da se panika u ovom tekstu širi na osnovu, istina – ne aktuelne i postojeće, već potencijalne opasnosti, ne umanjuje potrebu etičkog i legalnog, pa onda i profesionalnog preispitivanja novinarstva. Uočavanje društvenog problema, njegovog značaja, sposobnost pravilne i obrade podataka u okviru novinarskih metoda, treba da budu primarne vodilje svakog novinara i medija –  trikove, prevare, nasamarivanja i manipulacije treba ostaviti za one kojima pripadaju stupci Hronike.

Izvor slike: Isječak, Pres

Share.

About Author

Bojana Miodragović, diplomirala 2014. godine na master studijama Filozofskog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu sa zvanjem master sociolog, diplomirala 2012. godine na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Banjoj Luci sa zvanjem profesor sociologije. Saradnik na Institutu za društvena istraživanja Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Banjoj Luci.

Leave A Reply