Spinovanje i manipulacija u dijaloškoj emisiji

0

Javni servis u demokratskim društvima predstavlja televiziju koja služi interesima građana. U tom smislu on je potpuno politički nezavisan i jedinu odgovornost ima prema građanima, koji su ujedno i njegovi vlasnici. Međutim, evidentno je da izvorno značenje javnog servisa, pod uticajem političkih elita, danas izlazi iz okvira navedenog. Kao primjer ćemo navesti emisiju „Intervju“, koja je emitovana 07.04.2015. godine na javnom servisu Republike Srpske (RTRS).

Tema emitovanog intervjua na RTRS-u je „Stotinu dana rada Vlade RS“. Gošća emisije bila je predsjednica Vlade RS, Željka Cvijanović, što je iz ugla stručnosti izvora – opravdano (PIE test). Ono što je upitno u ovoj emisiji je činjenica da se putem testa prpopagande i testa za otkrivanje manipulacije došlo do zaključaka koji ne bi trebali biti svojstveni za bilo koji odgovoran medij, a posebno javni servis.

Obzirom da je povod za intervju, kao što je navedeno, bilo obilježavanje stotinu dana rada Vlade RS, prvo pitanje upućeno premijerki je bilo u vezi sa reformama (Kada se mogu očekivati konkretni rezultati reformi u privrednom sektoru?). Prilikom odgovora na ovo pitanje, premijerka je upotrijebila jednu od tehnika spina koja se odnosi na skretanje pažnje sa glavne teme. Upotrebom ove tehnike, premijerka osim što nije dala potpun odgovor, pažnju javnosti usmjerila je sa važnih na manje bitne činjenice. Naime, premijerka je odgovor usmjerila na činjenicu da je Vlada RS jedina koja obilježava stotinu dana svog rada (Mi smo jedina Vlada u BiH koja obilježava stotinu dana svog rada), te na tri paketa zakona od kojih su neki usvojeni, a neki poslani na razmatranje („U stotinu dana rada mi smo zaista mnogo uradili. Poslali smo jedan set zakona koji je prošao u formi nacrta, očekujemo da će uskoro biti izrađeno konačno rješenje na osnovu sugestija…Pored toga radimo brojne analize kako bi smo izašli sa drugim setom zakona…Radimo na nekoliko važnih zakonskih projekata“). Dalje je obrazložila da se pomenuti paketi zakona odnose na zaustavljanje sive ekonomije i rasterećenje u poljoprivrednom sektoru. Premijerka se osvrnula i na jednogodišnji rad Vlade koji je rezultirao uštedama u poljoprivrednom budžetu RS („Kalkulacija koju smo radili pokazuje, da smo uvodeći prošle godine neoporezivi dio dohotka od dvije stotine konvertibilnih maraka (KM), ostavili u poljoprivredi 80 000 000 KM“). Neosporna je činjenica da je premijerka u svom opširnom odgovoru dala veliki broj podataka. Međutim, iz tih informacija nije se mogao saznati konkretan odgovor. Javnost je saznala sve osim toga kada se mogu očekivati  rezultati rada Vlade, što je  bilo pitanje. Pitanja koja su mogla ponuditi više informacija su: Kako će biti iskorišten novac koji je sačuvan u poljoprivrednom budžetu? Postoji li plan koji predviđa povećanje izvoza u poljoprivrednom sektoru?

Kritike opozicije povodom nesprovođenja reformi (Opozicija kritikuje reforme koje se ne vide, ne sprovode i svode se samo na priču) premijerka je iskoristila kako bi iznijela pozitivne stavove o radu Vlade. Naime, ona se osvrnula na zakone koji su u proceduri i na taj način navode opozicije ocijenila kao besmislene (Naravno da ne možete odmah da vidite efekte, ja sam već objasnila, ali opoziciji nikada ne možete dovoljno objašnjavati, da su ti zakoni u formi nacrta  i da će proći neko vrijeme prije nego što oni počnu da se primjenjuju). Sagovornica je ovdje upotrijebila tehniku manipulacije – misaoni kolosjeci. Ova tehnika se najčešće koristi kako bi se opravdali potezi koji nisu prihvaćeni u javnosti. Naime, u javnosti se mogu čuti kritike na rad pozicionih stranaka, koje za četiri mjeseca rada navodno nisu pokazali adekvatne rezultate. Premijerka je (ne)rad Vlade opravdala tako što je navela da je za to potrebno vrijeme (Naravno da ne možete odmah da vidite efekte) i javnosti to predstavila kao proceduru, a ne konačan rezultat. Odgovoran medij bi u ovom slučaju morao tražiti jasniji odgovor bez manipulisanja informacijama. Ako uzmemo u obzir da je ovo premijerkin drugi mandat, moglo se insistirati upravo na tome (Šta je urađeno tokom prvog mandata? Zašto su tek sad neki zakoni ušli u proceduru, šta se čekalo do sada?). Ovakav način vođenja intervjua bi javnosti ponudio dosta jasniju sliku o radu Vlade.

Tokom većeg dijela intervjua bilo je evidentno da se negativne vijesti nastoje potisnuti pozitivnim. Ono što se putem medija, a i u društvu od strane opozicije ocjenjuje kao pokazatelj upitne egzistencije u RS je veliki broj stečajnih postupaka, indicije koje ukazuju da će doći do poskpuljenja električne energije  i loš materijalni status građana. Za sve ove probleme, premijerka je u intervjuu našla neki vid opravdanja i umanjila njihov značaj iznošenjem „pozitivnih“ primjera. Naime, stečaj je ocijenila kao novi početak (Stečaj ne mora da znači likvidacija već novi početak tog preduzeća). Poskupljenje struje je opravdala tako što se pozvala na emocije građana (poluge zajedništva). Navodeći da je poskupljenje električne energije opravdano jer je u zemljama regiona odavno skuplja i da je u godinama krize „Elektroprivreda RS“ poslovala pozitivno, pokušala je opravdati udar na budžet građana („U sve godine krize Elektroprivreda je pozitivno poslovala“, „Pogledajte zemlje u regionu koliko je puta poskupljivala struja, nekoliko“). S druge strane, upotrebljavajući tehniku manipulacije emocijama pozvala je građane na neki vid solidarnosti, objašnjavajući da ukoliko ne bi došlo do poskupljenja, veliki broj ljudi bi ostao bez posla (Moguča pitanja: „Pri tom je Elektro-privreda zaposlila veliki broj ljudi. Šta biste da sjede na ulici, da ne rade“).

Politička propaganda ima za cilj da uvjeri javnost u ispravnost određene interpretacije stvarnosti od strane političkog subjekta. Preuveličavanje je tehnika koja se često koristi kako bi se propagandna ideja sprovela u djelo. Premijerka je prezaduženost RS, upotrebljavajući upravo ovu tehniku, javnosti predstavila kao nešto normalno i neophodno (Koliko je nefer kada kažu (opozicija) i kolika je laž da su oni htjeli nas da spase od kreditnih zaduženja. Prvo su izgubili obraz pred Svjetskom bankom, kojoj se to nikada nije desilo… Krediti postoje da bi se uzimali, u suprotnom ne bi postojali). Ovakvim navodima premijerka je javnosti predstavila kredit ne kao zaduženje koje može ozbiljno ugroziti status entiteta, već kao nešto što „svi“ uzimaju. Takođe, upotrebljavajući hiperbolu, kao stilsku figuru preuveličavanja, u rečeničnoj konstrukciji koliko je to nefer, kolika je to laž, premijerka nastoji da navode opozicije javnosti predstavi kao apsolutno besmislene.

Ono što doprinosi uticaju propagande na širu javnost je korišćenje emotivno obojenih i zapaljivih riječi. Komentarišući poteze šefa Predsjedništva BiH, Mladena Ivanića premijerka je upotrijebila upravo ovu tehniku (Na veoma nekulturan način je Mladen Ivianić izvređao ministra Tučića;  Na veoma izdajnički način Mladen Ivanić nije podržao uzimanje kredita od strane Vlade). Meni niko neće stavljati prste u oči a da mu ja ostanem dužna, izjavila je premijerka prilikom ocjenjivanja odnosa sa FBiH, dok je za opoziciju navela da su napravili strašne greške prilikom kratkotrajne zakonodavne vlasti. Na ovaj način je upotrebljena i jedna od najčešćih tehnika manipulacije, ponavljanje. Govoreći o opoziciji tokom intervjua, premijerka je svakodnevno dovodila u pitanje njihovo djelovanje i rad.  Ako uzmemo u obzir da je to bio intervju, i da niko iz opozicije nije mogao reći nešto u svoju odbranu, onda je na ovaj način premijerka imala mnogo veći uticaj na javnost. Sve što je više puta ponovljeno ima veliku tendenciju da bude i zapamćeno.

Analiza intervjua pokazuje da možemo govoriti o odgovornim i neodgovornim postupcima sagovornika, kao i medija. Naime, premijerka je govoreći o stečaju robne kuće „Boska“, koristeći se tehnikom manipulacije, kadriranje dovođenjem u zabludu, dala odgovor iz koga se nije mogao izvući zaključak (Ja uvijek kažem da se opozicija bavi tom temom jer je ona pitka, te je stvorena loša i nenormalna atmosfera), te navela da je besmislica da je stanje u robnoj kući otkriveno u medijima (Mediji su otkrili nešto prije institucija. Je li vi mislite da je to zaista tačno?). Dakle, premijerka je iznijela određeni broj informacija ali ništa što bi moglo značiti i odgovor na pitanje. Ova tehnika podrazumijeva postavljanje retoričkih pitanja i jezičke smicalice kako bi se umanjio značaj neke pojave (Moguća pitanja: Mediji su otkrili nešto prije institucija. Da li vi mislite da je to zaista tačno?).

Jasno je da mediji u trci za opstankom ponekad biraju lakši put, podliježući interesima političkih elita. Međutim, za odgovorne medije i odgovorno novinarstvo stizanje do cilja ne smije isključiti interes javnosti. Ti interesi vjerovatno ne podrazumijevaju manipulaciju. Zato medij koji pripada građanima (javni servis) i od kojih se finansira, treba biti politički nezavisan i javno odgovoran.

Izvor slike: eu.fotolia.com

Share.

About Author

Leave A Reply