Rubrika Svijet – Smisao i opravdanja

0

Vođeni logikom značaja koji vijest poprima za publiku zasnovanog prvenstveno na blizini događaja, rubrike Društvo i Politika su prve na koje će čitalac/gledalac obratiti pažnju. S druge strane, globalizacijski tokovi su doveli do toga da događaji koji su se desili na drugom kraju svijeta neizbježno obilježavaju i domaću informativnu agendu. Uspješno dijeljenje vijesti o važnim događajima iz različitih oblasti jedan su od osnovnih doprinosa brzom napretku društva i ekspanziji brojnih dostignuća različitih sfera. S tog aspekta, činjenica je da ne postoje barijere u pristizanju informacija koje, osim što obavještavaju, takođe i upozoravaju, poučavaju i predviđaju. To rubriku Svijet  čini prozorom jednog medija u ostatak događaja širom svijeta.

Kao što je važno da domaća agenda dnevnih događaja bude kreirana naspram uspostavljenih kriterijuma vjesnovrijednosti, adekvatnog novinarskog jezika, objektivnosti i nepristrasnosti, opšteg društvenog interesa i blizine događaja, tako i izbor vijesti koje se preuzimaju iz široke lepeze svjetskih događaja kojima obiluju kako svjetski štampani, tako i elektornski mediji, treba poštovati ove kriterijume. U novinarstvu postoje izvjesni standardi koji su opšte-važeći, bez obzira na geografski prostor. Profesija nadilazi teritorijalne granice i težnja ka poštovanju univerzalnih standarda koji pomažu odgovorno novinarstvo, postoji kao cilj koji integriše medije širom svijeta. U ovoj analizi, sagledaćemo kriterijume koji se upotrebljavaju u izboru vijesti iz svijeta koje se svakodnevno uvrštavaju na dnevni red vijesti koje obilježavaju centralne informativne emisije ili stupce dnevnih listova. Analizu ćemo raditi na primjeru tri teksta iz dnevnih listova, odnosno portala koji su dobili svoje mjesto u rubrici Svijet i zaokupili pažnju domaće javnosti.

Prvi tekst privlači pažnju upečatljivim naslovom, koji sažima u nekoliko riječi priču sa elementima horora – Htela da se utopi, voda je izbacila, a ribari silovali!  Ovaj naslov uvodi u priču objavljenu na portalu lista Press RS 23.12.2014. godine. Članak opisuje slučaj silovanja jedne djevojke u Indiji, gdje se navodi da je žrtva silovana nakon što je preživjela pokušaj samoubistva sa porodicom. U članku je opisana i teška situacija u kojoj su se navodno zadesili djevojka i njena porodica, te da je iz tih problema i proizašla odluka o suicidu. U tekstu se podsjeća i na slučaj grupnog silovanja iz 2012. godine o kojem se izvještavalo u medijima širom svijeta i koji je uzrokovao izmjenu indijskog zakona kojim se sankcioniše ovo krivično djelo. Takođe, medij piše i o anketi provedenoj od strane jednog indijskog dnevnog lista, prema kojoj veliki broj ispitanika tvrdi da ovaj zakon nije doveo do smanjenja nasilja nad ženama u Indiji.

Tema iz prethodno opisanog članka predstavlja teško krivično djelo s kojim se bore sve države svijeta. Međutim, članak prenesen u ovakvoj formi, nije zadovoljio neke od osnovnih standarda koji se odnose na vjesnovrijednost. Tako kriterijum blizine događaja nije ispunjen. Uzećemo u obzir da je u pitanju rubrika koja sadrži događaje iz nešto udaljenijih područja, ali i u tom slučaju, vijest mora biti takvog karaktera da sadrži poruke koje utiču na ovdašnju publiku i koje izazivaju konkretne posljedice ili šalju određenu poruku koja ima važnost za domaću publiku. Naime, u formi u kojoj je vijest prenesena, stiče se utisak da je namijenjena za razonodu i upoznavanje sa informacijom o teškom krivičnom djelu, koje se dešava i u drugim dijelovima svijeta, s tim da je ovdje konkretna tragedija poslužila kao primjer nad kojim će se kratokoročno zgroziti i publika s drugog kraja svijeta. Krivično djelo silovanja nikako nije tema koja ima mjesto u popunjavanju slobodnog vremena čitalaca, a podaci naučno nerelevantnog istraživanja ne pružaju čitaocu pouzdane informacije o nasilju nad ženama, kao temi koja jedina u ovom članku može da bude predmet javnog interesa. Takođe, u moru svakodnevno dostupnih informacija, ovakav i slični tekstovi nas dovode do pitanja istinitosti svih iznesenih podataka, jer se radi o detaljima koji prosječnom čitaocu nisu dostupni za provjeru. Uz činjenicu da nije naveden izvor iz kojeg je medij došao do detalja događaja, niti postoji adresa na kojoj čitalac može provjeriti podatke koji se odnose na navodno istraživanje, ostavlja publici samo izbor da vjeruje ili ne vjeruje pročitanom i tako sudi o stanju ženskih prava u Indiji.

Drugi primjer pisanja u rubrici Svijet nalazimo u članku portala Glas Srpske, pod naslovom Prepoznala sina kojeg je otac Ismar Mešinović odveo u Siriju objavljenog 22.12.2014. godine. Tekst se odnosi na slučaj čovjeka porijeklom iz BiH, koji je živio u Italiji, a koji se pridružio terorističkoj organizaciji Islamska država u Siriji i sa sobom odveo svog sina, dječaka od 2-3 godine bez pristanka njegove majke. Ono što je u centru pažnje ovog teksta, a što je sadržano i u naslovu jeste tvrdnja majke ovog djeteta da je nakon godinu dana od pogibije svog muža, prepoznala svog sina na jednoj od fotografija sa društvenih mreža. Nakon detaljnog upućivanja u pozadinu događaja, pozivanjem na neimenovane italijanske medije, ističe se da je u pitanju tvrdnja majke, ali pred kraj teksta se iznosi da policija nije sigurna u to da je u pitanju isto dijete.

Povod na osnovu kojeg je ovaj tekst ušao u analizu Medijske slike, isti je kao i u slučaju prethodnog članka – izostanak vjesnovrijednosti članka. Islamska država privlači pažnju svjetske javnosti kao dio terorističke mreže koja predstavlja novu opasnost za sve zemlje svijeta u savremenom društvu. Međutim, tekst u Glasu publici donosi određenu dozu nemira na osnovu neprovjerene priče (kao izvor se navode italijanski mediji) i  nepotvrđenih informacija (policija nije potvrdila da se radi o imenovanom djetetu). Osim toga, u tekstu pronalazimo određenu tehniku kognitivne manipulacije – kognitivni spoj (amalgam).Ova tehnika se prepoznaje u povezivanju priče o unesrećenoj majci sa Bilalom Bosnićem, optuženim za vrbovanje džihadista u BiH, za kojeg se navodi da je uticao na oca djeteta da učini ono što je učinio. Kao sastavni dio kognitivne manipulacije, u par rečenica su upotrebljene tzv. poluge autoriteta, kroz pozivanje na pisanje italijanskog lista „Republika“ i njihovo povezivanje nestanka dječaka sa predavanjem koje je održao Bilal Bosnić. Nesumnjivo da su se džihadizam i vehabizam potvrdili kao prijetnja koja postoji u skoro svim dijelovima svijeta, ali je i analiza pokazala da se članak koji u naslovu najavljuje jedno,  u sadržaju orijentiše na drugu temu. Kroz kadriranje dovođenjem u zabludu, manipuliše se činjenicom da istraumirana majka sumnjā da je prepoznala nestalo dijete na fotografiji i povezuje se sa prijetnjom od džihadizma, koji još od prethodnog rata u BiH izaziva zgražavanje i nultu toleranciju.

Članak u Nezavisnim novinama objavljen 22.12.2014. godine naslova Grupa Albanaca otkrivena među jelkama, izvještava o pronađenim ilegalnim imigrantima u Francuskoj. Članak se zasniva na vijesti o rutinskoj carinskoj kontroli koja je rezultirala otkrivanjem skrivenih imigranata koji su ilegalno pokušali da uđu u Veliku Britaniju. Kada posmatramo blizinu događaja, uočava se da se događaj o kojem se piše odvija daleko od javnosti koja se informiše iz pomenutog medija. Ono što je primjetno jeste da je upotrebljen naziv Albanci za ove imigrante, čime se naglašava da se radi o državljanima balkanske zemlje, iako su pokušaji ulaska ilegalnih imigranata različitog porijekla u Francusku česta pojava, a što se navodi na samom kraju članka. Detalji iz članka kao što su oni o načinu njihovog pokušaja imigriranja, načina na koji su otriveni i pritvoreni, navode se taksativno, bez zvaničnih izjava, reakcija ili navođenja izvora ove informacije. Umjesto autora, agencije ili drugog izvora, na početku članka stoji samo da vijest dolazi iz Pariza, što je neodređena informacija i ne predstavlja osnov za pouzdanost ili istinitost iznesenih navoda. Takođe, imajući u vidu da je problem ilegalnih imigranata nešto sa čime se sve zemlje suočavaju svakodnevno, ne postoji opradanost u vidu važnosti ili posljedičnosti ovih vijesti po publiku koja prati medij koji vijest prenosi, naročito iz razloga što se ni događaj, niti akteri ne odnose na teritoriju Republike Srpske, niti bližu okolinu. Upravo iz tog razloga, ovakav članak ne iskazuje opšti interes javnosti kojoj medij služi, već bi mogao da ima takav interes za javnost u Albaniji, odnosno konkretno za nekoga ko poznaje imigrante o kojima se izvještava. Takođe, u pitanju je tehnika manipulacije iskrivljena slika, jer se nastoji prikazati da su Albanci učinili ovo djelo samo zato što su „Albanci“.

Korištenje tragičnih, senzacionalističkih i šokantnih događaja, koji obilježavaju našu svakodnevnicu nije u skladu sa odgovornim novinarstvom i upravo govori o kršenju onih univerzalnih načela  o kojima smo pisali na početku analize. Posebno je simptomatično upotrebljavanje tehnike/a manipulacije u tekstovima koji dolaze iz svijeta, naročito ako se to već kontinuirano radi na takav način da su vijesti koje se prenose neprovjerljive za domaću publiku. Opšti kriterijumi na osnovu kojih se analiziraju i prate izvještavanja na teritoriji Republike Srpske, a koji su u mnogim člancima Medijske slike do sada pominjani, u ovoj analizi su dopunjeni dodatnom analizom – analizom manipulacije. Moć riječi se s vremenom uvećavala i otkrivane su nove dimenzije njenih mogućnosti i uticaja. Razvijajući se, riječ je evoluirala od idealnog sredstva kojim se dokazuje nečija sposobnost, umješnost i vrijednost, do sredstva koje se može zloupotrebljavati u propagandne, manipulativne, dnevno-političke ili dokoličarske svrhe. Način upotrebe riječi i njene moći u novinarstvu govori nam o stepenu medijske odgovornosti i o izboru profesionalizma, poštovanja novinarskih standarda i ostvarenju medijskih funkcija naspram izbora puta koji nosi komercijalne nagrade, ali i samodestrukciju novinarskog esnafa.

Izvor slike: Glas Srpske, isječak

Share.

About Author

Bojana Miodragović, diplomirala 2014. godine na master studijama Filozofskog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu sa zvanjem master sociolog, diplomirala 2012. godine na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Banjoj Luci sa zvanjem profesor sociologije. Saradnik na Institutu za društvena istraživanja Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Banjoj Luci.

Leave A Reply