Radio RTRS: Izvještavanje o nacionalnim manjinama

0

Nacionalne manjine u BiH nemaju svoje medije. Kroz postojeće medije su vrlo malo zastupljeni. Privatni mediji nisu zainteresovani zbog komercijalnog efekta da realizuju emisije koji će prikazivati život nacionalnih manjina u BiH (izuzeci su radio Kontakt i radio Uno koji realizuju nekoliko projekata manjina u medijima). Javni emiteri da bi dobili dozvolu za emitovanje, dio prostora trebaju ustupiti manjinama. Jedina pojavljivanja, naročito na javnom servisu, pa i u privatnim medijima je kada se nešto dogodi, što govori da ne postoji strategija na koji način pronaći model da nacionalne manjine budu zastupljene kroz medije.

Kakva je situacija kada je u pitanju medijsko izvještavanje o manjinskim grupama u Republici Srpskoj?

Zakonski gledano, prava manjina su definisana Evropskom konvencijom o manjinama i kao takva su usvojena na nivou entiteta Republike Srpske, kao i Bosne i Hercegovine. Projektovano prema savremenim standardima, BiH kao članica Savjeta Evrope, dužna je osigurati manjinama sopstvene medije, obrazovanje na maternjem jeziku, ispunjavanje kulturnih potreba i slično. Manjine imaju mogućnost da izdaju i publikacije, časopise i posjeduju medije koji će se služiti jezikom manjina. Smatra se kako je odnos prema nacionalnim manjinama i etničkim grupama pouzdan  barometar stanja demokratije i ljudskih prava u određenoj zemlji.

Položaj i zaštita nacionalnih manjina je jedno od ključnih pitanja političkog razvoja pojedine zemlje, ali i njenog mjesta u međunarodnoj zajednici. Eminentna je uloga medija u oblikovanju pozitivnog javnog mnjenja u odnosu na nacionalne manjine. Premda je medijska situacija danas bolja, oni još uvijek nisu dovoljno senzibilizirani  za izvještavanje o manjinama i prepoznavanje ovog problema, što je jedan od ključnih zadataka u daljem dostizanju evropskih standarda.  Da bi manjine dobile adekvatniji tretman u medijima, nisu dovoljne samo posebne rubrike i emisije koje su posvećene nacionalnim manjinama, već je potreban razvoj profesionalnih standarda i njihova primjena u većinskim medijima. Upravo o ovoj tematici govorićemo u ovoj analizi.

Radio Republike Srpske svaki mjesec realizuje emisiju „Korijeni“ koja je posvećena nacionalnim manjinama. Kriterijume SMELL testa primjenili smo na sadržaj emitovan u septembru (20.9.2014, trajanje 56 minuta i 43 sekunde) i avgustu (30.8.2014, trajanje 49 minuta i 31 sekunda). SMELL test podrazumijeva kriterijume kao što su izvor, motivi, dokazi, logika i isključenost. U slučaju da sadržaj ne dobije dovoljan broj bodova (30 bodova), možemo ga podvrgnuti daljoj analizi koja ima za cilj otkrivanje svjesnih i nesvjesnih grešaka.

Kriterijum izvor sačinjavaju sljedeća mjerila: blizina, nezavisnost i stručnost (PIE test), verifikacija i reputacija. U okviru ove dvije emisije emitovano je ukupno pet priloga koji govore o životu nacionalnih manjina u RS. Sagovornici su bili predsjednik Saveza nacionalnih manjina u RS Franjo Rover, šef Predstavništva RS u Izraelu Arije Livne, te najstarija stanovnica sela Štivor u kojem žive Italijani. Kada je u pitanju stručnost i blizina  izvora, sagovornici su opravdano pozvani da iznesu svoja mišljenja. Predstavljaju inicijatore dešavanja i dio su onog o čemu se govori u prilozima što znači da je mjerilo relevantnosti izvora ispoštovano. Kada je u pitanju verifikacija koja se odnosi na provjerljivost izvora dolazimo do zaključka da su događaji jednosmjerno prikazani. Svaki prilog ima jednog sagovornika što priču stavlja u kontekst jednoličnosti i nedovoljne zastupljenosti različitih strana. O ovome ćemo još govoriti u nastavku analize.

Budući da je izvorima u interesu objavljivanje informacija, navođenje onih koji su pomogli da se projekti ostvare te iznošenje samo pozitivnih stavki, pa ne možemo govoriti o potpunoj nezavisnosti izvora.

Kriterijum motiv podrazumijeva mjerila koja se odnose na sadržaj i provjerljivost. Sadržaj treba da informiše odnosno da prati pravila empirizma i iskustvenog provjeravanja, iznosi provjerljive činjenice i specifična zapažanja. Kada je riječ o provjerljivosti motiva, sagovornici su organizatori dešavanja i u njihovom je interesu da ga predstave u najboljem mogućem izdanju.

Kriterijum logika podrazumijeva internu (ima li smisla u odnosu na ono što je već poznato) i eksternu logičnost (da li je ponuđeni dokaz podržao dobiveni zaključak) te cjelovitost sadržaja. U avgustovskom izdanju emisije govori se o skorijem otvaranju Jevrejskog centra i sinagoge u Banjoj Luci, a u septembarskom o tome kako je protekla ceremonija otvaranja. U samom uvodu iznosi se dugogodišnja istorija jevrejske zajednice u Banjoj Luci. Kao sagovornik pozvan je šef Predstavništa RS u Izraelu. Na pitanje o značaju ovog događaja za Jevreje u RS i svijetu dat je iscrpan odgovor koji opisuje sagovrnikovu porodičnu tragediju. Ovaj odgovor je svjesno ili nesvjesno u sebi skrio non  sequiturs (ne slijedi) i skretanja sa teme (priča o stradanju sagovornikove majke u Aušvicu).

„Jedna dimenzija, lično moja i meni od ogromne važnosti, naravno. Napraviti nešto koje će na nekom mjestu biti mjesto groba biti pomen mojoj majci, koja je ugušena u gasnim komorama Aušvica i spaljena u krematorijima. Nema groba, nema nigdje nikakvog spomenika, bilo kakvog, da je ikad živjela žena pod tim imenom „

Priča se emotivno boji i dobija lični aspekt.

Smatram to kao životni projekat moj, to je pri kraju mog života, ja sam toga odlično svjestan. Naravno, gdje je taj kraj, vidjećemo, ne žurimo se nigdje. Ali, to je pri kraju, vjerovatno posljednji veliki projekat koji ja pravim u životu, nešto tako veliko i tako i tako važno nisam nikad ni pravio.“

Takođe, u dva navrata novinar saopštivši već sve detalje  postavlja pitanje na koje sagovornik nema šta da doda, jer je novinar već sve ispričao.

„U uvodu ste već rekli važno, sve, šta da ja dodam, mislim, nema šta puno da se doda.“ (emisija Korijeni, 19.9.2014.)

Postavljanje pitanja sagovorniku na koji je novinar već sam dao odgovor nije dobar postupak za uspostavljanje dobre komunikacije sa sagovornikom. Komunikacija postaje isuviše šablonska. Stiče se utisak da je sagovornik suvišan, jer novinar je preuzeo ulogu onog ko postavlja pitanja i onog ko na pitanja odgovara. Ovakav pristup neće naići na dobru reakciju ni kod sagovornika, a ni kod publike. Publika vrlo brzo uočava bespotrebna ponavljanja , naročito kada je u pitanju auditivni medij kao što je radio.

Ponekad u novinarskom poslu susrećemo se sa nezahvalnim sagovornicima, koji pričaju previše ili premalo, skreću sa teme ili potpuno dominiraju tokom razgovora. Ovakve situacije umiju biti frustrirajuće za novinara. Najnepoželjnije rješenje je da se sukobimo ili da pričamo uporedo dok sagovornik govori. Time umanjujemo ugled novinara, ali i ugled medijske kuće za koju radimo. Na pitanje o negativnim komentarima na društvenim mrežama, sagovornik odgovara:

„Društvene mreže ja ne uzimam ni za šta, Ja mogu reći, recimo da ste vi gadni, i to će se objaviti, pa šta onda. A da ste gadni, niste.“ (Korijeni, 19.9.2014.)

U ovoj izjavi uočavamo flawed comparisons (pretjerana poređenja –kada se porede dvije varijable koje je nemoguće stavljati u odnos).

U narednih nekoliko minuta slijedi neka vrsta „borbe“ između novinara i sagovornika, koji ne želi da se osvrće na negativne komentare o izgradnji  Jevrejskog centra u Banjoj Luci. (24 minuta i 43 sekunde). Novinar navodi i da su neki pripadnici jevrejske zajednice izrazili neslaganje na društvenim mrežama. Izjava ili konkretni razlozi nekog ko je protiv otvaranja Jevrejskog centra su izostavljeni.

Cjelovitost koja se odnosi na formalnu povezanost je ispoštovana.

Primjećujemo da se za komentarisanje događaja pozivaju isti ljudi. Upravo o tome govori kriterijum isključenosti koji podrazumijeva nediskriminaciju, uravnoteženost i zastupljenost teme. Nediskriminacija se odnosi na to da li su svi učesnici dobili priliku za svoju stranu priče. Kao što smo već govorili, u prilogu o izgradnji Jevrejskog centra i sinagoge u Banjoj Luci nema izjave druge strane, onih koji su bili protiv izgradnje objekta.  Takođe, za svaki prilog korišten je jedan izvor, što dovodi u pitanje nediskriminisanost, ali  i ravnopravnost i jednaku zastupljenost svih strana. Pravilo dvije strane nije uvijek dovoljno, ukoliko se izostave druga relevantna gledišta i iskustva, sadržaj može biti ispravan, ali ne i potpun.

Kada je u pitanju zastupljenost teme odnosno da li neka tema dobija dovoljno prostora, možemo reći da izgradnja Jevrejskog centra od samog početka medijski ispraćena (polusatni prilozi), dok je drugim događajima (11. smotra kulturnog stvaralaštva nacionalnih manjina) posvećeno manje pažnje. Praznine u programu su popunjene muzičkim numerama.

Mjerilo dokazi odnosi se na neposrednost, materijalne dokaze i verifikaciju. Neposrednost govori o tome da li je izvor svjedok ili prenosi iskustva drugih. U ovom slučaju svi izvori su neposredno uključeni u zbivanja o kojima se izvještava. O dešavanjima govore telefonskim putem, iz studija ili se prenose snimljene izjave. Ovakav postupak povećava autentičnost sadržaja. Takođe, govor je jedno od sredstava izražavanja na radiju. Najčešće je u pitanju pripremljeni tekst koji se čita na takav način da zvuče kao da se obraćamo direktno slušaocu. Na određenim mjestima uočili smo rečenice koje sadrže ponavljanja koja su bespotrebna i zbunjuju slušaoce.

„Razgovaramo sa njegovim inicijatorom, čovjekom koji je inicirao, zapravo podstakao izgradnju ovog kulturnog centra.“ (emisija Korijeni, 30.9.2014.)

Nacionalne manjine u državama bivše Jugoslavije u proteklom ratnom razdoblju najčešće su instrumentalizovane i korištene kao faktor izazivanja sukoba i međuetničke netrpeljivosti i mržnje. Ta situacija je sada uglavnom prevladana. Manjine su pod različitim međunarodnim pritiscima dobile odgovarajuću zakonsku zaštitu i određeni nivo prava. Ipak,  puna implementacija tih zakona i promjena dominantne društvene atmosfere, koju još uvijek  obilježavaju duboke predrasude, govor mržnje i netolerancija u gotovo svim državama bivše Jugoslavije, tek predstoji kao mukotrpan, složen i dugotrajan proces.

Iako je medijski tretman manjina u posljednje vrijeme osjetno poboljšan u odnosu na ratno i neposredno postratno razdoblje većina analiza i istraživanja i dalje upozorava da se manjine prešućuju, zanemaruju, diskriminišu te najčešće negativno kontekstualizuju. Mediji imaju veliki potencijal da poštujući profesionalne standarde i kriterijume senzibilišu javnost za ovo važno pitanje. Za zemlje u tranziciji i za zemlje koje su prošle etničke konflikte, kao što je Bosna i Hercegovina, vrijednost različitosti i u tom kontekstu vrijednost nacionalnih manjina može biti jedan od ključnih faktora demokratizacije i stabilizacije društva.

Uopšteno posmatrano, medijsko pokrivanje nacionalnih manjina u BiH uglavnom nije dovoljno razvijeno. Privatni mediji rijetko se bave proizvodnjom programa za manjine (nisu zakonski dužni da realizuju takve programe), a javni entitetski servisi, umjesto podizanja kvaliteta emitovanja emisija posvećenih manjinama, sve češće vrijeme i novac troše na zabavne emisije, političke emisije, studijske diskusije koje doprinose većoj gledanosti. Nije samo suština u formalnom ispunjavanju zakona, potrebno je i raditi na pružanju kvalitetnih i visokoprofesionalnih sadržaja namijenjenih manjinskim grupama, koji će  pomoći daljem njegovanju jezika i kulturnog stvaralaštva svih naroda koji žive na prostoru Republike Srpske.

Izvor slike: RTRS, isječak

Share.

About Author

Leave A Reply