Put medijske profesionalnosti kroz hroniku: specifičnosti izvještavanja o maloljetnicima

0

Izvještavanja u okviru rubrike hronika uvijek nose zajedničke izazove, bez obzira na temu i učesnike događaja. U ranijim analizama ove rubrike bilo je prilike da se analizira izvještavanje o tragičnim i delikatnim temama, u kojima je akcenat stavljen na korištenje izvora i potenciranje senzacionalizma u svrhu produžavanja aktuelnosti izvještavanja o istom događaju. U ovoj analizi postoji dodatna specifičnost, a to je izvještavanje o slučaju maloljetničkog prestupništva u kojem se zahtijeva posebna obazrivost i poštovanje normi koje su zakon za odgovorno novinarstvo, ali i normi koje nalažu strogo propisano ponašanje određenih službi prema maloljetnicima.

U aktuelnoj analizi, provjerava se kako je kombinaciju ovih pravila ispoštovao dnevni list, odnosno portal Nezavisne novine koji je objavio niz članaka o ubistvu maloljetnika u Bijeljini. Svaki naredni članak je obuhvatao određene podatke iznesene u prethodnom, tako da je izbor analize sveden na članak od 07.06.2015. pod naslovom Ubio druga zbog djevojke?. Ovaj članak je najobuhvatniji, najopširniji i zbog svega iznesenog zaslužuje da bude predmet analize novinarnosti.

U prvom koraku, razmatramo kako se izvještava o stvarnim činjenicama i kako se javnost obavještava o raspoloživim podacima o najvažnijim stvarima vezanim za događaj. Događaj koji je inicirao izvještavanje je ubistvo maloljetnika u jednom školskom dvorištu u Bijeljini, koje je počinio drugi maloljetnik koji je identifikovan od strane policije.

Blagovremenost događaja je ispoštovana, jer se ubistvo maloljetnika o kojem se izvještava desilo dan prije toga, a takođe, riječ je vezanoj vijesti, tj. o članku koji se nastavlja na vijest o ubistvu koja je plasirana dan ranije. Izvori koji su navedeni u tekstu, a riječ je o zvaničnim, službenim licima Centra javne bezbjednosti potvrdili su navode iznesene u gore navedenoj rečenici. Međutim, članak je sačinjen i od mnoštva drugih navoda čiji se izvori ili ne imenuju, ili je njihova vjerodostojnost upitna. Tako se činjenice o samom krivičnom djelu (ubistvo), lokaciji (dvorište OŠ „Knez Ivo od Semberije“), žrtvi i počiniocu kao maloljetnicima, načinu na koji je krivično djelo počinjeno (vatrenim oružjem – pištoljem) i hapšenju počinioca, iznose od strane ovlaštenih službenih lica, zamjenika okružnog tužioca i načelnika bijeljinsko CJB-a. U tom dijelu se navedene izjave mogu prihvatiti kao vjerodostojne i potpune. S druge strane, ono što se dodatno iznosi, a to je motiv ubistva (ljubomora proizašla iz simpatija osumnjičenog i žrtve prema istoj djevojci), te ponašanje osumnjičenog nakon ubistva i, ono što je najvažnije, identitet žrtve, navedeni su mimo zvaničnih izvora. Kada su u pitanju navodi o motivima, njih je bez provedene istrage nemoguće zvanično znati. Ono što je moguće saznati su samo pretpostavke o motivima ubistva, a te pretpostavke vode porijeklo od nerelevantnih tvoraca. U ovom članku možemo da se u to uvjerimo: nakon što su saopštene zvanične izjave i informacije o tragičnom događaju, slijede informacije čije se porijeklo navodi kao nezvanično se saznaje, rekao je jedan od mještana, kaže izvor iz istrage, prenosi Bijeljina promo, pisanje Kurira i slično.

Dakle, ne samo da se za ovako delikatne podatke koriste neprovjereni i posredni izvori, nego se koristi i duplo posredovanje u preuzimanju informacija od drugih medija. U ovakvom postupanju, dolazi do plasiranja nevjerodostojnih informacija i poigravanja sa važnim činjenicama kroz neozbiljno i neodgovorno novinarstvo. Pored takvog korištenja neprovjerenih podataka, pod znak pitanja se dovodi tačnost iznesenog. Da bi se operisalo tačnim podacima, neophodno je da oni budu provjereni i provjerljivi. Navodi službenih lica u saopštenjima za javnost i odgovorima na upite medija su svakako provjerljivi, međutim, kada su u pitanju neodređeni izvori, nemoguće je provjeriti tačnost. Takođe, prenesene su i zvanične izjave koje decidno govore da će svi ostali detalji biti utvrđeni kroz istragu. Iz toga proizlazi da se u pogledu nepotvrđenih navoda radi o insinuacijama i pretpostavkama, a takvim stvarima nema mjesta u izvještavanju o ubistvu maloljetnika.

Kao što napomena na početku ove analize govori, specifičnost ovog izvještavanja u hronici se odnosi na to da su akteri događaja maloljetnici. S ovom posebnošću, treba obratiti pažnju na činjenicu da je analizirani članak ispoštovao zaštitu identiteta žrtve, navodeći joj samo inicijale i godine, kako je to saopšteno iz Centra javne bezbjednosti. S druge strane, ono što medij nije ispoštovao je zaštita identiteta maloljetnog osumnjičenika, što je dužnost medija i kada nije u pitanju maloljetno osumnjičeno lice. Osim medijske i policijske prakse koja tako nalaže, postoje i Preporuke za medijske izvještače sa sudova u izvještavanju o istragama i sudskim procesima koje je donio Savjet za štampu BiH i koje je neophodno primjeniti u izvještavanju o istragama, čak i ako još nije došlo do sudskog procesa. Ovaj dokument cijelim svojim sadržajem usmjerava rad medija na što profesionalniju putanju, s tim da članovi 8. i 10. posebno regulišu pitanja identiteta i maloljetnika kao aktera događaja.

Član 8. ..neće objavljivati imena žrtava seksualnog i drugih nasilja, te samoubistava, niti će objavljivati materijale koji mogu doprinijeti identifikaciji žrtava, osim u slučajevima kada to žrtva nasilja i/li obitelj žrtve samoubistva dozvoli, i ako pozivanje na njih nije neophodno za istragu.

Član 10. ..pokažu poseban oprez i osjetljivost kod izvještavanja o istragama i krivičnom postupku protiv maloljetnih osoba, imajući u vidu budućnost tih osoba, kao i posebnu pažnju i osjetljivost kod maloljetnih žrtava krivičnih djela.

Uravnoteženost izvještavanja se ogleda u prikazu priče iz različitih uglova i stvaranju cjelovite slike. Medij koristi zvanične izjave i izjave stanara obližnjih zgrada, odnosno prolaznika, da bi opisao tragičnost događaja. Zvanične izjave koje govore o čemu se radi, sasvim su dovoljne da publika shvati tragičnost događaja, bez bojenja dodatnim emocijama zgražavanja i šokantnosti, a posebno poigravanja nezvaničnim podacima. Uravnoteženost postoji kada su sve strane priče potkrijepljene. U ovom slučaju, narušavanje uravnoteženosti se ogleda u suvišnim sagovornicima koji nisu imenovani, ali ni relevantni, a u fazi istrage koja ne može dati više od samih činjenica iz saopštenja CJB-a.

Osobine koje daju vjesnovrijednost temi članka ne manjkaju, ali postoje dijelovi članka koji narušavaju svaku od postojećih osobina, prvenstveno svojom suvišnošću. Prisustvo blizine događaja u odnosu na ciljnu javnost je neosporna činjenica, obzirom da se događaj odigrao u Bijeljini. Takođe, imajući u vidu da se radi o mediju čija se publika nalazi i van Bijeljine, tj. obuhvata publiku cijele BiH, još preciznije lociranje događaja (školsko dvorište) približava događaj širokoj publici svojim upozoravajućim tonom. Iz te činjenice, da je suština događaja maloljetničko prestupništvo koje tendira da se pronađe i u drugim školskim dvorištima, proizlazi i opšti društveni interes članka. Ovakvi događaji neminovno zabrinjavaju roditelje čija djeca pohađaju škole u BiH, te raste njihova obazrivost i interesovanje za motive i posljedice ovakvih događaja.

Kada je riječ o navođenju neprovjerenih detalja, posebno onih koji ističu kao motiv pretpostavke o međusobnom rivalstvu maloljetnika oko djevojke, takve stvari mogu izuzetno da hrane radoznalost dokone publike. Takvo pisanje nema nikakvu informativnu, niti empatijsku vrijednost, a s aspekta analize novinarnosti pogotovo nemaju funkciju posljedičnosti. Praktično, za publiku koja usvoji taj neprovjereni navod kao motiv, jedina posljedica može biti šok i zgražavanje, te eventualno dalje širenje neprovjerenih navoda što može da nanese štetu istrazi, odnosno može da naruši postulat zaštite maloljetnika koji su mediji dužni da poštuju. Važnost događaja proističe iz pouka koje se odnose na moguće posljedice djeci lako dostupnog oružja, nesigurnosti u školskim dvorištima i neophodnosti veće pažnje u ovom domenu. Međutim, pridavanje važnosti nepotvrđeni navodima (štaviše, zvanična izjava govori da se o motivima još ništa ne zna) je u Nezavisnim novinama otišla u sasvim drugom smjeru. To dokazuje članak objavljen istog dana u nastavku izvještavanja o ovoj temi, a koji iznosi navode nakon prvog saslušanja osumnjičenog u kojem on negira pretpostavljene motive. Međutim, medij zadržava svoj diskurs i ide korak dalje, te provjerava Facebook profil žrtve, te citira navode sa te društvene mreže. Ova povreda etičkih načela i kršenje medijskih standarda profesionalnosti i korištenja relevantnih i provjerenih izvora, ne doprinosi važnosti članka, već ide u pravcu prenaglašavanja tragike događaja i pojačavanja empatičnosti i privlačenja pažnje čitalaca na račun toga.

Novinarski jezik u ovom članku ne sadrži prenaglašene opise, kada su u pitanju epiteti, kvalifikacije i slične rizične upotrebe riječi koje mogu skrenuti pažnju i prenijeti lične utiske i osude. Takođe, kada je u pitanju stil i konstruisanje pisanja, radi se o jasnom izražavanju. S druge strane, ova jasnoća nam omogućava da shvatimo nedvosmisleno svaki navod, ali i da utvrdimo nesistematičnost i nepreciznost u sadržaju, obzirom da se u početnom dijelu teksta govori o stanju koje su utvrdili nadležni organi: vrijeme i lokaciju smrti, te da će zvaničan način smrti biti utvrđen nakon obdukcije, a motivi u istrazi. Međutim, ostatak teksta govori o motivima i insinuacijama lokalnog stanovništva i učenika škole koji su, navodno, poznavali i žrtvu i osumnjičenog, koji se citiraju, ali se odmah pored toga navodi da tѝ isti sagovornici nisu htjeli da daju izjave. Takođe, na samom kraju članka se navodi da se događaj desio u neposrednoj blizini CJB Bijeljina, insinuirajući da bi to trebalo označavati automatski viši stepen bezbjednosti, što zapravo ne prati ovu logiku.

Analizirani tekst upućuje da je hronika veoma zahtjevna rubrika u kojoj se, sa svakim novim izvještavanjem, nailazi na niz zamki i prepreka koje se moraju izbjegavati, te da se uz standardne postulate novinarstva, moraju poštovati i posebne preporuke koje uređuju delikatan kontekst. Kada su u pitanju maloljetnici, mnoštvo preporuka i konstanto uređivanje ove oblasti ne postoje bez razloga. Preporuke i posebna pažnja su usmjereni kako bi novinarstvo zadržalo dostojanstvo svoje profesije u ovim kriznim vremenima i kako bi pružilo primjer koje bi svaka institucija trebala da slijedi – a to je da se djeca i maloljetnici moraju zaštiti iz razloga njihove funkcionalne budućnosti i života, bez stigmatizacije i ubiranja popularnosti i čitanosti iz, prvo nehumanijih, a potom neprofesionalnih pobuda.

Izvor slike: eu.fotolia.com

Share.

About Author

Bojana Miodragović, diplomirala 2014. godine na master studijama Filozofskog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu sa zvanjem master sociolog, diplomirala 2012. godine na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Banjoj Luci sa zvanjem profesor sociologije. Saradnik na Institutu za društvena istraživanja Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Banjoj Luci.

Leave A Reply