Preuveličavanje u naslovima u funkciji veće čitanosti

0

Svjedoci smo da često prilikom prelistavanja dnevne štampe, pri samom nasumičnom pogledu na naslovnu stranu bivamo zaintrigirani i privučeni određenim naslovima. Prelistavamo novine da nađemo priču koja nas je zainteresovala i tek poslije čitanja shvatimo da sadržaj malo, a ponekad i neznatno, bude u vezi sa samim naslovom. Često takvi naslovi u nama probude dijapazon emocija: strah, ljutnju, osjećaj zabrinutosti i sl. Poslije čitanja naša očekivanja nisu ispunjena, osjećamo se u neku ruku prevareno i razočarano. Naslov bi trebalo da bude u funkciji sadržaja. Takođe, naslov ima i funkciju „mamca“ koji treba da probudi maštu i radoznalost čitalaca. Svjedoci smo učestale upotreba obojenog jezika, ustaljenih fraza i dvosmislenog jezika u naslovima, ali i u okviru samog teksta. Jezik je važan aspekt novinarstva u štampi i odlikuje ga tačnost, jasnoća, objektivnost i konciznost.

Engleski pisac Džordž Orvel sumirao je nekoliko činjenica koje su postale smjernice u pisanju za novine. One uključuju pisanje u aktivu, izbjegavanje stranih fraza, žargonizama, dugih riječi, ali i vođenje računa da ono što je napisano zvuči prirodno, jasno i interesantno.

Postavlja se pitanje: Da li se vještim korišćenjem jezika u dnevnoj štampi pokušava postići veća čitanost? Da li se pretencioznim naslovima koji nisu u funkciji sadržaja pokušava privući što veći broj čitalaca?

Tekstovi koje ćemo ovom prilikom da analiziramo su štampani 5. 9. 2014. u okviru dnevnog lista Press RS. Oba članka nalaze se na naslovnoj strani lista i naslovljeni su riječiima „Mišja groznica trese celu BiH“ (6-7 strana) i „Autobusi se raspadaju, đacima glava u torbi“ (8-9 strana). Pomenute tekstove smo podvrgli mjerilima testa novinarnosti. Test novinarnosti koristimo kada želimo da utvrdimo da li se određeni medij bavi odgovornim novinarstvom koje je u interesu građana kojima se obraća. U slučaju da sadržaj dobije malo bodova na testu (ispod 30 bodova), možemo se posvetiti podrobnijoj analizi i rasvjetljavanju svjesnih ili nesvjesnih grešaka. Kada su pitanju tekstovi (na svaki pojedinačno smo primijenili test novinarnosti) u Press RS-u, njihov ukupan broj bodova nije zadovoljio kriterijum koji se tiče novinarskog jezika. Odlučili smo provjeriti koje aspekte odgovornog i kvalitetnog novinarskog pisanja ovi članci nisu ispunili i šta je ono što je izostavljeno.

Test novinarnosti sadrži tri dijela: odnos prema stvarnosti, vjesnovrijednost i novinarski jezik.

Odnos prema stvarnosti odnosi se na mjerila koja podrazumijevaju blagovremenost pojave ili događaja, vjerodostojnost izvora, tačnost, potpunost i uravnoteženost. Kada je u pitanju blagovremenost, oba teksta ne tiču se nužno aktuelne tematike već problema koji traje i koji je prisutan u društvu. Prvog septembra u Republici Srpskoj počela je školska godina i prevoz đaka je svakako aktuelan problem za porodice i školarce. Takođe, postoji mogućnost da se poslije poplava pojave razne zaraze i zato bavljenje ovom tematikom je opravdano. Teme su društvenog karaktera i trebalo bi da blagovremeno upoznaju javnost sa činjenicama koje su tačne i provjerene. Polazište za svaki tekst je istraživanje koje podrazmijeva traganje za raznovrsnim izvorima, novim informacijama, ali i skrivenim aspektima događaja. Izvori su od presudnog značaja za svaku priču. Raznovrsni, provjerljivi i vjerodostojni izvori učiniće pisanje o određenoj tematici potpunijim i cjelovitijim. Vjerodostojnost izvora odnosi se na neutralnost, nezavisnost posrednost/neposrednost izvora. Članak „Mišja groznica trese BiH“ sadrži izjavu Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske, koja uključuje mišljenje epidemologa, mišljnje načelnice banjalučke Klinike za infektivne bolesti, te glavnog federalnog epidemologa. Stručna mišljenja u ovom slučaju su itekako poželjna. Objašnjeni su simptomi bolesti i načini njenog prenošenja. U posljednjem pasusu nailazimo na izjavu glavnog federalnog epidemologa dr Jelene Ravlije, koja govori o tome da za sada ne postoji mogućnost izbijanja epidemije s obzirom na to da je zaraza registrovana na različitim područijima.

Postoje razdoblja kada je veća stopa obolevanja od mišje groznice, a to se obično dešava kada je povećan broj glodara. Ipak, da bi negde bila proglašena epidemija potrebno je evidentirati neubičajen porast broja obolelih u odnosu na mesto i vreme“ (glavni federalni epidemolog , dr Jelena Ravlija).

Situacija u FBiH j oš je alarmantnije s obzirom na to da je ove godine kod čak 47 pacijenata registrovana ova bolest.

Uočavamo nesklad između naslova „Alarmantno, opasna bolest se širi posle poplava: Mišja groznica trese celu BiH“ i sadržaja teksta, o čemu ćemo govoriti u nastavku analize.

Oba članka ponudila su veliki broj raznovrsnih izvora koji su izrazili svoja mišljenja o problemima o kojima je pisano. Primijetili smo da je u članku „Mišja groznica trese BiH“ izostavljena izjava nekog od stručnjaka iz područja koja su poplavljena tokom proteklih mjeseci, budući da je u naslovu pojava ovog virusa dovedena u vezu sa poplavama koje su zadesile BiH u maju ove godine („Opasna bolest se širi poslije poplava“).

Ova groznica je bolest stanovništva čije je zanimanje u vezi sa selom, tako da najčešće obolevaju radnici na poljima, berači šumskih plodova, lovci, vojnici u logorima“ (epidemolog Instituta za javno zdravstvo RS (IZJZ) dr Nina Rodić Vukmir).

Tačnost podataka je treće mjerilo i odnosi se na provjerene, relevantne i provjerljive podatke. Članak „Teslićki Krstići pelješe đake“ uz test objavio je i fotografije autobusa. Na slikama se vidi da je autobus dotrajao. Objavljeno je (u posljednjem pasusu) i objašnjenje direktora Teslić prevoza.

Sve funkcioniše kako treba, a autobusi su u dobrom stanju. Da nisu, ne bi mogli da pređu tehnički pregled.

Kada je u pitanju uravnoteženost pisanja, ponekad nije dovoljno da se samo „čuju mišljenja dvije strane. Kako bi prikazali situaciju na jedan cjelovit i nepristrasan način potrebno je ponekad temeljnije pristupiti problemu. U ovoj priči imamo mišljenje nezadovoljnih roditelja i izjavu direktora Teslić prevoza, te uvjerenje da će se još jednom provjeriti ispravnost. Ovakva situacija pruža nam prostor za dalje istraživanje. Da li su tehnički pregledi vozila postali samo rutinska procedura? Da li se posvećuje dovoljno pažnje ispravnosti vozila koja služe kao javni prevoznici? Polazište novinarstva u bilo kojem mediju je upravo istraživanje, koje će podići uravnoteženost na jedan viši nivo.

Vjesnovrijednost se odnosi na blizinu događaja u odnosu na ciljanu javnost, opšti društveni interes, posljedičnost, važnost, nepredvidljivost, kulturološko znanje/informisanost.

Oba teksta su dobili solidan broj bodova kada je u pitanju ovaj kriterijum teksta novinarnosti. Tematika kojom se bavi imaju svoju ciljnu grupu i od društvenog su značaja. Posjeduju praktičnu korist za članove zajednice. Tekst koji govori o prevozniku iz Teslića važan je za članove lokalne zajednice. U ovom slučaju bilo bi poželjno dovođenje u vezu sa sličnim situacijama u drugim mjestima. To bi događaj učinilo značajnim i za druge članove zajednice.

Novinarski jezik je treći kriterijum testa novinarnosti i odnosi se na opis, jasnoću, preciznost, povezanost i cjelovitost. U ovom aspektu tekstovi koji smo analizirali ostvarili su mali broj bodova. Opis podrazumijeva jezik bez kvalifikacija, utisaka, zaključaka, karakterizacije pojave, obojenog jezika i metafora. Počevši od samog naslova „Alarmantno, opasna bolest širi se posle poplava: Mišja groznica trese BiH!“, uočavamo zaključivanje koje nije u potpunosti utemeljeno onim što je napisano u tekstu. Korišćenje ovih riječi podstiče širenje straha i zabrinutosti u društvu. Ovo ne bi trebalo da bude slučaj sa profesionalnim medijima, naročito ako ne postoje opravdani razlozi. (Ne)ozbiljnost naslova dodatno povećava korišćenje uzvičnika. Preuveličavanje odnosno upotreba hiperbole nije odlika odgovornog novinarstva. Tome doprinose upotreba rječice i pridjeva (čak, nevjerovatnih, paprena).

U posljednjem pasusu je objašnjeno da „nema opasnosti od epidemije“ što nas dovodi do zaključka da postoji jezičko-logička nepovezanost. Kako bi tekst bio cjelovit potrebno je da postoji povezanost među pasusima u tekstu. Uočavamo da ono što je izloženo u naslovu i u prvih nekoliko pasusa dobija drugi kontekst nakon čitanja posljednjeg pasusa.

Upoznavanje ljudi sa ovom bolešću i sa osnovnim mjerama predostrožnosti je opravdano. Međutim, to se ne može reći i za podizanje panike koje prouzrokuje korišćenje riječi kao što su: alarmantno (boldovano, u drugoj boji što dodatno privlači čitaoce), opasna bolest, glagola u obliku personifikacije „Mišija groznica trese BiH!“, pelješe đake. Prisutna je upotreba metafore „Teslićki Krstići pelješe đake!“ praveći analogiju se kultnim filmom „Ko to tamo peva“. Dvosmislenost ostavlja utisak nejasnosti i nije predznak novinarstva koje je u potrazi za tačnim informacijama.

Novinarski jezik značajna je odrednica odgovornog novinarstva, naročito kada su u pitanju štampani mediji. Upotrebom jasnih, konkretnih, tačnih i preciznih riječi povećava se respektabilnost i izgrađuje identitet lista. Izgradnja upravo ovih imperativa je jedan dugotrajan proces. Svaki list ima svoj stil kada je u pitanju pisanje i naslovljavanje članaka. Ipak, polazište svakog opremanja naslova treba da bude sadržaj odnosno naslov treba da bude u funkciji sadržaja. Izlaženje iz konteksta u smislu preuveličavanja, iskrivljivanja, korišćenja obojenih, neadekvatnih riječi, „prenapuhanog“ jezika, uticanja na emocije čitalaca, dovodi do kratkotrajnog privlačenja i zainteresovanosti većeg broja čitalaca. U trci za što većom čitanošću poseže se za isuviše senzacionalističkim naslovnicama koje preuveličavaju ono što se u stvarnosti dešava. Gubi se dosljednost i relevantnost koje odlikuju profesionalan pristup pisanju za štampu. Dnevni listovi su svakodnevica velikog broja ljudi koji žele da se informišu o dnevnim i aktuelnim zbivanjima. Takvom praksom gubi se osjećaj povjerenja kod čitalaca i smanjuje kredibilitet lista. Da li će sve učestalija pojava „preuveličavanja naslova zarad čitanosti“ u dnevnim listovima pretvoriti ovaj medij u još jedno područje „žutog“ novinarstva je neizvjesno i donekle pretjerano. Ipak, ovakvi propusti nisu primjeri na koje se dnevni listovi u Republici Srpskoj treba da ugledaju.

Napomena: Skenirani tekstovi koji su predmet analize nalaze se u arhivi sajta.

Izvor slike: Press RS (isječak)

Share.

About Author

Leave A Reply