Press RS: Bitka sa logikom

0

Dok mnoštvo medijskih organizacija i medijskih kuća biju bitku protiv cenzure ili za istinu, neki mediji imaju problem u samoj osnovi svog djelanja. Oni biju bitku sa logikom. Medijski sadržaji koji se objavljuju svakodnevno govore nam da se ta bitka izgubi svaki put kada u njoj naruše internu ili eksternu logičnost, kada naprave jednu ili više logičkih grešaka, ili jednostavno kada imamo naslovnu stranu kao što je to u primjeru koji analiziramo ovdje. Press RS je 11. juna 2015. godine objavio tekst koji je dobio gotovo cijelu naslovnu stranu: Banjalučanin mjesečno zarađuje milion KM!.

Nadnaslov (Upozorenje, Sjedite, uzmite čašu vode) i podnaslov (Radnik s prosječnom platom u RS za taj iznos mora da radi stotinu godina!) članka usmjerili su analiziranje ovog sadržaja u pravcu SMELL testa, sa posebnim osvrtom na ispitivanje logičkih grešaka.

U tekstu se iznosi više informacija, od kojih je naglasak na listi lica sa najvišim dohotkom u Republici Srpskoj. Pored toga, iznose se tvrdnje o porijeklu te imovine, karakterizacije bogatstva, poređenje sa prosječnim zaradama, te se navode komentari sagovornika o poreskim obavezama građana i komentar na razlike u prihodima.

Prateći redoslijed analize koji je postavio MekManus, prvo posmatramo izvore u medijskom sadržaju. Najvažnija vijest o kojoj govori članak jeste lista najviših dohodaka, prema kojoj prvo mjesto zauzima osoba iz Banjaluke. U tekstu koji je raspoređen na dvije strane dnevnog lista, iz izjave jednog sagovornika (PR Poreske uprave Republike Srpske) saznajemo iz kojih su gradova osobe koje su na listi deset najvećih prijavljenih dohodaka. U nastavku su izneseni podaci o djelatnosti na osnovu koje građani sa vrha ove liste stiču svoje prihode, koji su upitne istinitosti i tačnosti, s obzirom da ne postoje izvori ovih podataka. Iako je lista preuzeta od validnog izvora (Poreska uprava), te da je npr. zakup izvor njegove zarade, neprofesionalno je navesti da je najvjerovatnije u pitanju zakup nekretnina. Kao izvori komentara se u članku navode PR Poreske uprave Republike Srpske, koja komentariše poreske obaveze građana, dok je drugi sagovornik predsjednik Konfederacije sindikata RS, koji je pozvan da komentariše iznose prvih 10 osoba sa liste najviših prihoda. Posmatrajući reputaciju i provjerljivost izvora, može se zaključiti da se radi o provjerljivim podacima, s obzirom da su transparentno navedena puna imena i pozicije na kojima rade navedeni sagovornici.

U ispitivanju motiva koji stoje iza napisa ili izjava korištenih u tekstu, polazimo od prirode samog sadržaja. Sadržaj može da bude orijentisan tako da informiše, ubjeđuje ili zabavlja. Takođe, ubjeđivanje može da bude principijelno i neprincipijelno. U prvom slučaju, činjenice se iznose transparentno, dokazi izvedenih zaključaka su vidljivi, a istinitost navoda neosporna. U drugom slučaju, na djelu su određeni vidovi manipulacije i izostavljanja relevantnih činjenica, odnosno manipulisanje kroz nepotpunu sliku. Kada analiziramo ovaj tekst kroz prizmu svega navedenog, uviđa se da sadržaj nastoji dijelom da informiše javnost o ekonomsko-socijalnoj slici Republike Srpske. S druge strane, način na koji je informacija iskorištena u tekstu, sa pratećim kvalifikacijama, a pogotovo uzimajući u obzir naslovnu stranu koja je formirala prvi utisak ove vijesti kod čitalaca, prvenstvena namjera, odnosno motiv ovog članka jeste ubjeđivanje publike u nepravednost, bezobzirnost i šokantnost činjenice da na ovim prostorima žive ljudi koji su stekli natprosječno bogatstvo. Podaci o prosječnim platama i potrošnji građana svjedoče da je zaista ovakva zarada daleko iznad prosjeka u Republici Srpskoj. Međutim, medij koristi činjenice koje su nadležni organi objavili transparentno i u skladu sa zakonom, da bi hranio nezadovoljstvo i sumnjičavost građana prema načinu sticanja ovog bogatstva, iako nema nikakvih validnih niti provjerenih argumenata za to. Medij nema uvid u porijeklo kapitala osoba koje su stekle bogatstvo, ali uprkos tome, ubjeđuje čitaoca svojim kvalifikacijama i atributima u neopravdanost takvog poretka. U ispitivanju motiva u napisu, očigledno je i poznato da je nadležna institutcija objavila ove podatke o godišnjim dohocima kao dio svojih redovnih aktivnosti kroz koje građanima ukazuje na poreske platiše i upravo da bi kroz vidljivost ovih brojki preduhitrila reakcije kakve su prisutne u članku. Ipak, analizirani medijski sadržaj je prepun kvalifikacija, šokantnog i senzacionalnog doživljaja (sjedite, uzmite čašu vode; ima svakakvih).

Za ovakve doživljaje i kvalifikacije u članku, neophodno je pružiti dokaze zašto je to tako, odnosno zašto je ovakvo bogatstvo bezobzirno, rekordno, šokantno, tj. zašto ova lista zaslužuje naslovnu stranu. U cijelom medijskom sadržaju, list se bavi tumačenjem liste i onoga što je navedeno kao izvor prihoda, te koliko je vremena trebalo da se zarade milionski iznosi, koliko bi nekom drugom, prosječnom građaninu, trebalo za ovakvu zaradu, a pri tome sve zasniva na pretpostavkama i nagađanjima, ne nudeći dokaze. Jedino što nudi jeste komentar sagovornika, ali ti komentari govore svoje viđenje odnosa prema privrednicima i rentijerima, te ne vrednuju niti dodjeljuju negativnu konotaciju nikome sa liste.

Imajući u vidu (ne)prisustvo prethodnih osobina u medijskom sadržaju, prema korištenom testu, ispitaće se logika koja je primijenjena u pisanju. Ona može da se provjerava na eksternom nivou (smisao u odnosu na već poznate činjenice) i internom (smisao u odnosu na dokaze koji su ponuđeni u tekstu). Kada je u pitanju činjenično sagledavanje i tumačenje podataka, ima smisla navod da su oni koji prednjače na listi najviših prihoda u zavidnoj poziciji u odnosu na prosječne zaposlene, a pogotovo u odnosu na veći dio populacije koji je nezaposlen. Socijalni jaz se još jednom potvrđuje. Ali, kada je u pitanju interna logičnost u pogledu tvrdnji o bezobrazno bogatim na prestižnoj listi, treba imati u vidu da svaka zemlja ima sloj bogatih (u nekim zemljama se oni posebno oporezuju) i to je vidljivo i poznato svim građanima. Takođe, djelatnosti kojima se oni bave su legitimne i legalne prirode, kako se navodi od strane Poreske uprave, te stoga nastaje sukob s logikom kada medij insistira da se oni nisu ni oznojili, da su strpali u džep milion mjesečno i slično. Ukoliko se radi o privrednicima koji uredno plaćaju svoj porez (što je navedeno u tekstu), te ukoliko ne postoji sumnja u način pribavljanja njihove zarade, neosnovano je stvarati veo sumnje i potpirivati podozrivost među publikom samo iz čiste računice u kojoj su oni stekli znatno više. Ove nelogičnosti mogu se dodatno objasniti kroz razdvajanje na posebne logičke greške. Među njima, naglašena je logička greška innuendo koja označava prikriveno impliciranje tačnosti nekih navoda, bez pružanja (dovoljno) dokaza za to. Tako u ovom članku nailazimo u nekoliko paragrafa na takav nedostatak logičkog zaključivanja: već u lidu se navodi da je Banjalučanin sa vrha liste od zakupa prostora u prethodnoj godini inkasirao ukupnu godišnju platu od 12,1 miliona KM, a da se nije ni oznojio. Uprošćavanje nečijeg uspjeha na osnovu površnih zaključaka predstavlja paušalnost i nedostatak osnovnih logičkih poveznica, jer činjenica da se neko bavi ovom djelatnošću, ne znači automatski da apsolutno nikakav trud ne ulaže u uspjeh tog posla. Jasno je da se ne radi o proizvodnoj djelatnosti, koja je daleko cjenjenija u društvu, ali medij nema saznanja ko je uopšte osoba koja je na prvom mjestu ove liste i spekuliše o svemu u nastavku, što govori upravo o navedenoj logičkoj grešci. Takođe, pojavljuje se i druga logička greška – nedostatak konteksta (lack of context), koja se ogleda u paragrafu u kojem se navode podaci o tome koliko bi prosječan radnik morao da radi da bi zaradio mjesečni dohodak najbogatijeg Banjalučanina. Iako se ne navodi računica kojom je ovaj poredbeni podatak dobijen, bez obzira na formulu, ovakva statistika je manipulativna i nedosljedna, ne ukazuje na posebne okolnosti pod kojima se stiče bogatstvo. Posebno je neozbiljno bez dodatnog pojašnjenja konteksta u kojem se radi, porediti zaradu prosječnog stanovnika, sa zaradom iz posla kojem razmjere nisu ni poznate, niti navedene. Osim navedenog, logika izostaje i manifestuje se u grešci pretjerena poređenja, gdje se navodi kako postoji trend rasta zarada u Republici Srpskoj, a pri tome nisu navedene nikakve varijable kojima bi se uslovile te promjene, a što je suština ove logičke greške. Sve zajedno utiče na cjelovitost napisa, jer kada publiku suočimo sa nedosljednostima i nedostacima u logičkom povezivanju podataka koji su nabacani u članku i izjavama koje se ne dotiču osuđujućeg stava koji medij njeguje, rezultat koji može da se izazove jeste neargumentovana ozlojeđenost i ogorčenost prema nepoznatom koji stiče i bogati se, dok većina drugih bije bitku sa egzistencijalnim problemima.

Ovakve nedostatke u sadržaju upotpunjuju mane iz onoga što se posljednje provjerava u sadržaju, prema SMELL testu – isključenost. U ovom dijelu testa se pokušava sagledati šta je to izostavljeno, odnosno šta nedostaje u cijeloj priči. Što se ovog medijskog sadržaja tiče, očigledan je nedostatak relevantnih izvora koji bi ukazali na ono što je značajno u ovakvom fenomenu kao što je drastičan socijalni jaz između bogatih i siromašnih, kako bi se izbjegle lične ocjene i frustracije. S druge strane, još je značajnije to što ne postoji jednak pristup učesnicima priče, odnosno što je izvršena diskriminacia i oni o kojima se najviše piše i izvještava nisu dobili svoju priliku da se izjasne. Dakle, postoji određena diskriminacija i neuravnoteženost. S obzirom da nijedna osoba sa liste nije davala izjavu, niti ima traga o pokušaju pribavljanja te izjave, te iste osobe nisu dobile šansu da se izjasne o moralnim aspektima položaja u kojem su se našli. Ovim se gubi mogućnost da se iz prve ruke provjeri kakva je to zapravo djelatnost i da li imaju opravdanosti navodi sagovornika koji ističe da je sporan kapital određenih privrednika i da je on taj koji treba ispitati.

Društvo suočeno sa ekonomskom krizom i visokom korupcijom definitivno oblikuje diskurs koji se svakako sumnjičavo odnosi prema visokom dohotku i zaradi. U stanju sveopšteg nepovjerenja, da bi se funkcionisalo u bilo kojoj profesiji, neophodno je odvajati žito od kukolja i rukovoditi se argumentima zasnovanim na provjerljivim i provjerenim podacima. Odgovoran i profesionalan odnos prema istini je od naročitog značaja u medijskom izvještavanju, gdje može da oformi mišljenje hiljada drugih. Ukoliko medij ne vodi računa o dostojanstvu onih o kojima izvještava, uz puno poštovanje sloboda i prava svih građana, on ne vodi računa ni o dostojanstvu svoje publike. Dok god se mediji budu rukovodili logikom interesa, logika razuma će ispaštati.

Izvor slike: eu.fotolia.com

Share.

About Author

Bojana Miodragović, diplomirala 2014. godine na master studijama Filozofskog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu sa zvanjem master sociolog, diplomirala 2012. godine na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Banjoj Luci sa zvanjem profesor sociologije. Saradnik na Institutu za društvena istraživanja Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Banjoj Luci.

Leave A Reply