Granice odgovornosti i neozbiljnosti: Da li je novinarstvo na bijelom hljebu?

0

Odabir tema o kojima će se izvještavati već je od ranije prepoznat i definisan kao korijeniti problem novinarstva u Republici Srpskoj. Teme koje nisu od javnog značaja, niti imaju bilo kakvu vjesnovrijednost da bi zaslužile stranice novina i magazina, ili prostor na internetskim portalima, dobijaju pažnju i od njih se prave vijesti kojima se, nerijetko, podiže rejting pojedincima ili se utiče na formiranje stava o određenom pitanju iz domena socijalne patologije. Takav slučaj nalazimo u dnevnom listu Press RS od 27.05.2015. godine, gdje se pod naslovom Poslanici na birou!  nalazi jedan takav članak.

Tekst se bavi temom koja, obrađena na način na koji je to učinjeno u konkretnom tekstu, potpuno gazi princip vjesnovrijednosti u novinarstvu. U članku se piše o poslanicima koji po isteku tzv. bijelog hljeba treba da pronađu posao negdje izvan skupštinskih klupa, ili o onim koji gu ga već pronašli. U tekstu se ne ulazi u detalje pojedinačnih slučajeva, niti se tekst bavi samim fenomenom post-poslaničkog zapošljavanja.

U analizi novinarnosti, pokazaće se na sve manjkavosti ovakvog pristupa temi i svojevrsne nedovršenosti u izvještavanju o predstavnicima naroda na javnoj funkciji, koji se, kako je to u članku predstavljeno, nonšalantno odnose prema činjenici da su priznali da su svoj poslanički mandat shvatali kao privremeni posao.

Blagovremenost pojave o kojoj medij izvještava je prisutna osobina navedenog članka, obzirom da se potvrđuje da je početkom ove sedmice istekao rok od 6 mjeseci tokom kojeg perioda su narodni poslanici iz prošlog saziva  Narodne skupštine imali pravo na punu skupštinsku platu, u okviru bijelog hljeba, kako se naziva ta mogućnost. Vjerodostojnost ovog, kao i mnogih iznesenih podataka je potvrđena, najviše kroz brojne izjave (pozivani poslanici su potvrđivali da odlaze da se prijave na Biro za zapošljavanje, a oni koji su pronašli već drugi posao su i to potvrdili). Takođe, informacije o stranačkom zbrinjavanju za sada nezaposlene, bivše poslanike, potvrdili su i sami poslanici. U ocjeni potpunosti, posmatra se da li je i na koji način odgovoreno na novinarska pitanja (ko, šta, gdje, kada, zašto i kako), te se posmatra da li je i na koji način je pristupljeno prikupljanju i izlaganju dodanih informacija koje će pomoći da se objasni društveni, politički i drugi relevantan kontekst. Pošto se u ovom članku medij nije bavio kontekstom, niti prikupljao informacije koje su od važnosti za ovu temu, potpunost se ne može ocijeniti pozitivno, ali ni uravnoteženost izvještavanja. Dobijene izjave samo potvrđuju jednu tezu, tj. jednu tendenciju koja je zajednička svima kojima se završi period dobijanja sredstava po osnovu bijelog hljeba. Međutim, za pitanja koja se tiču relevatnosti i legitimnosti dobijanja tih sredstava, zatim pitanja koja zalaze dublje u legitimnost izjave o oslanjanju na stranke pri zapošljavanju, publika ostaje uskraćena. Samim tim, tema dobija jedan površan pristup, sa mnoštvom neiskorištenih i zanemarenih činjenica.

U ovoj analizi najviše prostora treba posvetiti prosuđivanju vjesnovrijednosti svih iznesenih informacija, odnosno iznesenih navoda, od kojih mnoge i nemaju karakter informacije. U tekstu se iznose podaci koji su prvenstveno dio privatnosti osoba o kojima se govori i čija se imena navode, pa je samim tim bliskost sa temom u privatnom domenu. Međutim, činjenicom da se radi o bivšim poslanicima, tj. nosiocima javnih funkcija iz prethodnog mandata, nastoji se opravdati blizina teme za publiku. Ako se već blizina zasniva na polazištu javnosti funkcije i Budžetu građana kao izvoru sredstava za njihovo materijalno zbrinjavanje, onda je članak zahtijevao širi i dublji pristup, odnosno tretiranje onih pitanja koja se tiču građana, a ne samo zadržavanje na izjavama glavnih aktera i njihovim pogledom na sopstvenu situaciju.

Sintagmu sopstvena situacija treba podvući, jer je polazna osnova analize naredne osobine – ošteg društvenog interesa/interesa javnosti. Ukoliko je zajednica kojoj medij služi, odnosno publika analiziranog lista, ciljna grupa kojoj je namijenjen članak, onda bi se članku i ozbiljnoj temi koju tretira trebalo tako i pristupiti. Navodi koje iznose određeni sagovornici, bivši poslanici i korisnici tzv. bijelog hljeba, o tome kako imaju određena obećanja iz stranke, te da neće među nezaposlene, a povrh toga komentar medija koji prati izjavu i označava njenog autora kao nekog u boljoj poziciji, jasno ukazuju usmjerenje ka uskoj ciljnoj publici, tj. ka samim učesnicima zbivanja i sagovornicima u članku. Nepoštovanje prema javnoj funkciji, građanima – budžetskim nosiocima, te činjenici da se jasno govori o fenomenu zapošljavanja uz pomoć stranke, koji se godinama tretira kao jedna vrsta koruptivnog problema, pokazuju neozbiljnost pristupa i neprofesionalnost u medijskom izvještavanju. Značajne činjenice koje proizilaze iz teksta, uzimaju se zdravo-za-gotovo i društveno-politički problemi koji se naziru iz članka se plasiraju  neobrađeni, nedovršeni i nepotpuni. Stoga, ni opšti interesi publike nisu zadovoljeni kroz ovaj članak.

Posljedičnost nekog medijskog sadržaja se ogleda u mogućnosti reakcije publike, odnosno građana na vijest o kojoj se izvještava. Posljedica koju izaziva medijski sadržaj bez dovršenog i jasno istaknutog smisla, može jedino biti frustracija publike isticanjem činjenica koje u javnim debatama ionako zauzimaju nezavidno mjesto (pri tome se misli na osporavanje legitimnosti postojanja bijelog hljeba u uslovima visoke nezaposlenosti i niskih plata). Takođe, neki tekst privlači pažnju i postiže dodatnu vjesnovrijednost, ukoliko sadrži element nepredvidljivosti. Takva osobina, prisutna u većoj ili manjoj mjeri, povećava vjesnovrijednost teksta. U slučaju analiziranog teksta, nepredvidljivost u pogledu isteka bijelog hljeba ne postoji, jer je period isplaćivanja novca po navedenom osnovu poznat i zakonski određen. Takođe, činjenica da sagovornici/bivši poslanici pronalaze nove radne angažmane u okviru svojih političkih partija, nije nešto na šta se nije računalo. Ali, ono na čemu članak nastoji da izgradi efekat šokantnog, nepredvidljivog i neočekivanog, jeste činjenica da se oni poslanici iz prošlog saziva Narodne skupštine Republike Srpske, koji nisu pronašli drugi posao, prijavljuju na biro za zapošljavanje. Od činjenice koja predstavlja zakonom uređenu mogućnost i jedinu alternativu svakom nezaposlenom čovjeku, stvara se momenat kojim se pune redovi dnevnog lista i nastoji slijediti popularizovana iskrivljena, ali prihvaćena, slika društva u kojem se anomalije smatraju društveno prihvatljivim i normalnim, a prirodan slijed stvari, bez traženja kraćeg i lakšeg puta – šokantnim i zapanjujućim.

Da bi neka tema zaslužila redove u dnevnom listu, a naročito da bi zaslužila veći dio stranice, neophodno je da posjeduje i važnost, kojom bi zainteresovala i služila ciljnoj javnosti. Obzirom da dnevni list treba da posluži široj javnosti, jer se deklariše kao informativni medij, veličina događaja o kojem list izvještava mora da pokriva interes i da bude na korist toj javnosti. Tema kojom se bavi medij, u svom uzroku i posljedici ima važnost za publiku, ali se kroz sadržaj članka ta važnost ne manifestuje. Dakle, izvještavanje o tome kako se osjećaju i kako planiraju da se snađu poslanici kojima nije povjeren drugi mandat, koji su se izdržavali posljednjih 6 mjeseci od bijelog hljeba, nije od važnosti za čitaoce. Njima je važno da se medij bavi vrijednosnim aspektom i legitimnošću opcije koja mnogo košta, a nema svrhu koja vraća društvu i državi ono što je posljednjih 6 mjeseci uloženo u te osobe.

U cjelokupnom nastojanju analiziranog medijskog sadržaja da začudi javnost činjenicom da se i poslanici mogu naći na birou, te da ova funkcija ne pruža trajnu materijalnu i karijernu obezbijeđenost, veliku ulogu igra novinarski jezik. Kako bi se pojačao utisak nevjerovatnog, koriste se vrijednosni stavovi (umjesto opisa) kao što je npr. u nešto boljoj situaciji, čime se medij opredjeljuje da podrži stav glavnih aktera članka – korisnika bijelog hljeba. Kontekst u kome se koristi ova sintagma govori o bivšem poslaniku koji se nada da će mu stranka pomoći da ne ostane bez posla, te da se ne mora pridružiti armiji nezaposlenih. Izjava koja potvrđuje opredjeljenje za stranku kao organizaciju koja posreduje u zapošljavanju predstavlja anomaliju koja je masovna pojava, ali masovnost ne označava istovremeno i legitimnost, a posebno ne legalnost. Medij je ovu činjenicu zanemario i karakterizaciju prihvatio samo iz ugla osobe koja se time i bavi. Osim toga, opisi reakcija sagovornika kojima su tražili komentar (npr. uz grohotan smijeh, zagonetno), svjedoče neozbiljnom pristupu, ali i minimiziranju devijacija koje su zapravo srž analiziranog medijskog sadržaja.  Sve što je navedeno, u kombinaciji sa nedostatkom jasnoće i jezičko-logičke povezanosti, utiče na to da se članak u analizi ocijeni takođe i kao neozbiljan, ali i sa nedovoljno iskorištenim potencijalom za temu koja zaslužuje daleko više izvora, kao i svestraniji pristup, uravnoteženost i pažljiv izbor riječi u opisu.

Kao što je u uvodu navedeno, medijske analize otkrivaju problem masovnosti sadržaja koje ne zaslužuju ni da se karakterišu kao vijest, a pogotovo ne da zauzimaju naslovnice ili širok medijski prostor. Obrada važnih informacija ili ozbiljnih fenomena na neozbiljan ili nepotpun način, nerijetko je u službi promocije pojedinaca, ili čak u službi prikrivanja vijesti vrijednih pažnje, neprofesionalizmom i neodgovornošću prema publici. Vjesnovrijednost je osobina koja je u temelju odgovornog novinarstva i dok god ona ne postoji, suočavaćemo se sa jeftinim i praznim riječima koje će služiti samo popunjavanju prostora, dok će novinarstvo patiti od ozbiljne boljke. Ovakve analize ne postoje radi gradiranja grešaka, već upravo da se one protjeraju iz novinarske profesije.

Izvor slike: eu.fotolia.com

Share.

About Author

Bojana Miodragović, diplomirala 2014. godine na master studijama Filozofskog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu sa zvanjem master sociolog, diplomirala 2012. godine na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Banjoj Luci sa zvanjem profesor sociologije. Saradnik na Institutu za društvena istraživanja Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Banjoj Luci.

Leave A Reply