Odnosi s javnošću kao vijest: Primjer BN televizije

0

Ono što se može očekivati u svakoj državi kada Vlada povlači tzv. „nepopularne poteze“ jeste da pod uticajem takvih poteza dolazi do rasta nezadovoljstva građana prema vlasti. Pored toga, može se očekivati i da građani u takvim novonastalim okolnostima smanjuju nivo objektivnosti u posmatranju rada vlasti i da emocije preuzimaju mjesto racionalnog rasuđivanja. Međutim, i pored tih „može se očekivati“ odgovora građana na odluke vlasti, ono što se od medija mora očekivati i što oni moraju da zadovolje jeste objektivan i nepristrasan pristup u pružanju informacija o t(akv)im „nepopularnim potezima“.

Jedan takav potez je Vlada Republike Srpske povukla najavom da je donijela odluku o povećanju cijene električne energije. Ipak, ono što nas u ovoj analizi interesuje nije reakcija građana na ovu najavu nego način na koji je portal BN televizije prenio vijest koja se odnosi na ovu odluku Vlade Republike Srpske. Riječ je o članku pod naslovom „“Car je go“, a „Vrag je odnio šalu““, objavljenom 25. februara 2015. godine. Sadržaj članka se može sumirati u sljedećem: polazi se od obraćanja javnosti direktorice Elektroprivrede Republike Srpske, Branislave Milekić, povodom najave o poskupljenju električne energije. Zatim se, kao reakcija na to obraćanje, prikazuje ambijent u kojem se građani Republike Srpske nalaze te se na kraju od strane partije Narodnog demokratkog pokreta (NDP) postavlja niz pitanja s ciljem dovođenja u sumnju razumnosti „nerazumne namjere“. Iako je riječ o članku koji bi se na prvo čitanje prije mogao okarakterisati kao oblik političkih odnosa s javnošću, s ozbirom da se našao u kategoriji „vijesti“, potrebno je SMELL testom analizirati i vidjeti koje od kriterijuma ovog testa (ne) zadovoljava.

Prva stvar koja nas u vezi ove članka interesuje jesu izvori koje je autor koristio. Kao izvor koji je osnova za ovu vijest iskorištena je izjava Branislave Milekić, generalne direktorice Elektroprivrede Republike Srpske (ERS). Međutim, ova izjava je u stvari prepričana – ističe se da je direktorica Elektroprivrede „zatražila razumijevanje za nerazumnu namjeru“. Pored toga, kao drugi izvor navodi se Narodni demokratski pokret koji, kao reakciju na ovu najavu, postavlja niz pitanja za koja se ističe da su „pitanja na koja građani Republike Srpske očekuju odgovor“. Ipak, nigdje se ne navodi ko je ispred ove stranke javno istupio i čije su ovo u stvari riječi. Dakle, izjava gospođe Milekić, koja bi trebalo da bude primarni izvor, je prepričana, a drugi izvor je nepoznat jer se ne može znati ko je govorio u ime NDP-a.

Nakon ispitivanja izvora, potrebno je utvrditi motiv koji stoji iza pisanja ovog članka kao i motiv s kojim su izvori rekli to što su rekli. S obzirom da u riječima gospođe Milekić nema ostrašćenosti i hiperbolisanja (za šta, s obzirom na količinu parafraziranog, i nije bilo prostora), možemo zaključiti da je njen motiv za davanje izjave taj da informiše građane. S druge strane, pitanja kao i tvrdnje i optužbe koje NDP ističe ostaju bez argumentovanog pokrića što ukazuje na to da je u ovom slučaju riječ o neprincipijelnom ubjeđivanju. Pored toga, potrebno je zaključiti i koji je motiv autora za pisanje ovog članka. Ako uzmemo u obzir 1) da osnovu napisanog čini parafrazirana izjava gospođe Milekić kojoj, pri tom, nije dat prostor da dublje obrazloži ono što je rekla, 2) da od osobe koja je govorila u ime NDP-a nije zatraženo da obrazloži i argumentuje optužbe koje iznosi te 3) da gospođi Milekić nije dat prostor da odgovori na pitanja i otpužbe koje su došle iz NDP-a, kao motiv za pisanje ovog članka možemo smatrati neprincipijelno ubjeđivanje.

Postavlja se pitanje: koji su dokazi ponuđeni koji bi išli u prilog navedenim tvrdnjama, tj. koji su odgovori dati na pitanje „Kako vi to znate?“? Ako se detaljnije pogleda ono što je u članku navedeno, mogu se vidjeti dvije stvari: 1) odluku da se podigne cijena električne energije gospođa Milekić argumentuje potrebom „kompenzacije višemilionskih šteta koje je pretrpjela Elektroprivreda Srpske“, što može biti legitiman razlog, ali neprecizno određenje vrijednosti štete („višemilionska“) umanjuje kredibilitet ovog argumenta. Pri tome, riječ je o izjavi koja nije potkrijepljena materijalnim dokazom (analiza štete, analiza optimalnog poskupljenja i sl); 2) izjave NDP-a nemaju čak ni neprecizno utvrđene argumente za ono što se navodi nego izneseno stoji nepotpunjeno određenim materijalnim dokazima koji bi bili u funkciji provjere iznesenog. Dakle, u oba slučaja riječ je o nedovoljno i(li) nikako argumentovanim izjavama – izjavama koje su postavljene tako da same sebi predstavljaju argument(e) i dokaz(e). S obzirom da, pored neargumentovanih tvrdnji izvora, nedostaje (ponekad prijeko potrebna) treća strana (neko dovoljno stručan i neutralan da govori o ovoj temi), sam članak i ono što je iznešeno u njemu ostaje neprovjerljivo.

Što se eventualnih logičkih grešaka tiče, njihovo (ne)postojanje je provjeravano nastojanjem da utvrdimo da li su generalizacije i zaključci koji se u članku navode ispravno donešeni tj. da li su premise ispravno postavljene. U članku kojim se bavimo u ovoj analizi možemo da primijetimo dvije ključne logičke greške: ne slijedi i innuendo.

Ne slijedi je logička greška koja se javlja onda kada se zaključci i činjenice koji se iznose zasnivaju na nedovoljno provjerenim ili čak neprovjerenim premisama. Što se ove logičke greške tiče, možemo je naći 1) u spominjanju „ionako praznih novčanika građana Republike Srpske“, iako se ne argumentuje na osnovu čega je donešena generalizacija na nivo svih građana, 2) u tvrdnji da je poskupljenje električne energije reakcija na „višemilionske štete“ Elektroprivrede Republike Srpske, bez navođenja kolika je stvarno ta šteta niti kako je utvrđena, 3) u poređenju štete koja je poplavom pričinjena građanima u odnosu na štetu pričinjenu Elektroprivredi i tvrdnji da se radi o „višestruko većoj šteti“ građana. S obzirom da nije navedeno kolika je šteta pričinjena Elektroprivredi, te da se ne zna kolika materijalna šteta je pričinjena građanima, ne možemo znati da li je ovo poređenje utemeljeno, 4) u cijelom pretposljednjem pasusu jer nije navedeno koliko duga je „višegodišnja krađa“, koliko stvarno iznose „stotine miliona“, nenavođenje ko je učestvovao u „pogubnim posljedicama nepotizma i rođačko-prijateljskim vezama“ te da li je iko „vidio“ „pljačku javnih dobara neviđenih razmjera“.

Logička greška innuendo može da se uoči po „praznom argumentovanju“, tj. nadomještavanju nedostatka argumenata riječima kao što su „puno, mnogi, više puta“ i sl. U analiziranom članku mogu da se pronađu sljedeće riječi koje govore o postojanju ove greške: „svi znaju“, „car je go“, „alfa i omega elektroenergetskih resursa“, „vrag odnio šalu“, „novi atak na ionako prazne novčanike“, „sve kataklizme“, „ponajviše koštale“, „nerazumna namjera“, „višemilionska šteta“, „višestruko veće“, „višegodišnja krađa“, „nesposobna i korumpirana vlast SNSD-a“.

Kao zaključak analize potrebno je navesti šta je izostavljeno, a što bi doprinijelo kvalitetu članka i podiglo nivo informisanosti čitalaca. Neophodno je bilo da se u članku da prostor gospođi Milekić da, prvo, obrazloži namjeru o podizanju cijene električne energije, a zatim i da odgovori na pitanja koja su iz NDP-a postavljena. Ovako se stiče utisak da je ona u ovoj vijesti u stvari marginalizovana na način da nije dobila mogućnost da sama kaže i obrazloži ono što misli, nego je parafrazirana jedna njena izjava i ostavljena kao takva. Takođe, osim što nije navedeno ko je govorio ispred NDP-a, što bi bilo poželjno, nedostaju i argumenti za tvrdnje i optužbe koje se iznose. Pored toga, nedostatak u ovom članku je i to što nije dat prostor nekome iz stručne javnosti da da mišljenje o tome da li je povećanje cijene električne energije neophodno, da li će povećanje cijene pomoći rješenju problema u koje se Elektroprivreda Republike Srpske našla, te kolika je i čija odgovornost u tome da dođe do ovakvog poteza.

Za kraj, potrebno je istaći da vijest koja je u ovom slučaju analizirana, nažalost, nije izolovan slučaj – naprotiv, primjer je degradacije novinarstva, tj. primjer odstupanja od odgovornog i savjesnog obavljanja novinarskog posla. Nije „mudro slovo“ reći da se novinar u obavljanju svog posla gotovo svakodnevno suočava sa „scilama i haribdama“ dnevne politike koja, kao vrtlog, konstatno prijeti da ga usisa te na taj način instrumentalizuje zarad ostvarivanja dnevnopolitičkih ciljeva i interesa; ali priznati postojanje takvih anomalija ne smije biti opravdanje i(li) izgovor za stavljanje nečijih privatnih interesa ispred prava građana da budu kvalitetno informisani.

Izvor: BN, isječak

Share.

About Author

Leave A Reply