Nepoznati izvori, nepostojeće činjenice i nepostojan kredibilitet

0

Nemila scena tokom komemoracije u Potočarima u kojoj je izvršen napad na premijera Republike Srbije Aleksandra Vučića rezultirala je nastojanjem da se utvrdi ko stoji iza ovog incidenta, tj. ko su idejni organizatori i realizatori. Kao odgovor (ili jedan od) na ovo pitanje portal Nezavisnih novina je objavio vijest „Britanski obavještajci učestvovali u pripremi napada na Vučića“ u kojoj se navodi da se ključne osobe odgovorne za organizaciju napada na Aleksandra Vučića nalaze među obavještajcima Velike Britanije. Na prvo čitanje prosječan čitalac bi zaključio da nema ničega spornog u ovoj vijesti. Međutim, primjenjujući SMELL test na ovu vijest do kraja analize ćemo vidjeti da li je zaista tako ili ipak postoje tačke na osnovu kojih analizirani tekst gubi osobine kvalitetnog novinarskog rada i svrstava se u grupu neprofesionalno urađenih vijesti.

Prva stvar koju je potrebno utvrditi pri analizi je odgovor na pitanje ko su izvori koji daju informaciju koju medij prenosi te da li su izvori relevantni za temu o kojoj govore. U okviru analizirane vijesti navodi se nekoliko izvora: „list“ (nedefinisano o kojem se mediju radi), „domaći bezbjednjaci“ (nejasno o kome je tačno riječ), „srpski obavještajci“ (takođe nejasno na koga se tačno misli, ali bi se moglo pretpostaviti da je riječ o istim licima na koja se odnosi i sintagma „domaći bezbjednjaci“), „beogradski dnevnik“ (nepoznato), „srpski mediji“ (nepoznato) i Gojko Vasić, direktor Policije Republike Srpske. Dakle, može se vidjeti da je od šest navedenih izvora samo jedan jasno imenovan – Gojko Vasić. Za ostalih pet ne može se znati o kome se radi.

Zbog ovoga u pitanje je dovedena relevantnost i vjerodostojnost ovih pet spornih izvora. Naime, iako se radi o sekundarnim izvorima, formalno gledano oni bi trebalo da budu relevantni i vjerodostojni s obzirom da bi, takođe formalno gledano, trebalo da zadovoljavaju kriterijume PIE testa (blizina, nezavisnost, stručnost). Međutim, ovo „trabalo bi“ ne može da bude garant zadovoljenja navedenih kriterijuma, tj. postavlja se zahtjev dokazivanja da li se zaista radi o valjanim izvorima. Ali, s obzirom na činjenicu da nam medij nije ponudio mogućnost da saznamo o kome se tačno radi, nemoguće je provjeravati njihovu validnost. Drugim riječima, pitanje kvaliteta izvora ostaje nedefinisano i samim tim predstavlja argument u prilog tvrdnji da se radi o neprofesionalno urađenom novinarskom tekstu.

Motiv medija i izvora da ponude informaciju predstavlja drugi aspekt analizirane vijesti na koji će se obratiti pažnja. Teorijski posmatrano, MekManus navodi tri potencijalna motiva za pružanje informacije: informisanje, ubjeđivanje i zabava. Za zabavu možemo biti sigurni da nije motiv s obzirom da ovu vijest ne karakterišu osobine koje se vezuju za zabavu, a to su da „logika, dokazi i pravednost ne znače ništa, najbitnija je emotivnost“[1]. S druge strane, razliku između informisanja i ubjeđivanja kao motiva pravi odgovor na pitanje da li su u vijesti ponuđene provjerljive činjenice i jasno definisani izvori. S obzirom da  je u prvom dijelu analize osporena validnost izvora koji se javljaju u vijesti, i činjenice koje oni iznose su takođe diskutabilne[2]. Zbog toga možemo zaključiti da se kao motiv postavlja ubjeđivanje, te je potrebno razlučiti da li se radi o principijelnom ili neprincipijelnom ubjeđivanju.

Principijelno ubjeđivanje karakteriše neskrivenost motiva koji stoji iza procesa pružanja informacije i otvoreni poziv na akciju. S druge strane, neprincipijelno ubjeđivanje je opisano manipulacijom izraženom kroz emotivnost tonaliteta zarad prikrivanja nedostatka relevatnih činjenica. Drugim riječima, kod korisnika ponuđenog medijskog sadržaja se nastoji izazvati reakcija koja će biti plodno tlo za prikriveni poziv na akciju. U analiziranoj vijesti prisutnost riječi i izraza kao što su „brutalan napad“, „stampedo ekstremista“, „tu ga je trebalo oboriti i poniziti“ i „epilog bi mogao da bude tragičan“ u kombinaciji sa nedovoljno definisanim izrazima „pojačivačima“ kao što su „ključni trenutak“, „tačno znali“, „čvrsti dokazi“, „nekoliko puta“, „mnogi, njima bliski ljudi“ i „grupa Albanaca sa Kosova“ navodi na zaključak da je u ovoj vijesti motiv neprincipijelno ubjeđivanje.

Treći dio SMELL testa se odnosi na analizu dokaza koji treba da podrže iznešene stavove i mišljenja, tj. da im osiguraju karakter validnosti i relevantnosti. Detaljniji pogled u strukturu vijesti govori da, pored nedostatka preciznosti u navođenju izvora, nedostaju i konkretni materijalni dokazi za predstavljeno. Naime, ni u jednom slučaju nije ponuđen dokaz kako se došlo do informacija koje iznose „domaći bezbjednjaci“ a koje „list navodi“, o kojim se to čvrstim dokazima „srpskih obavještajaca“ radi, kako je „otkriveno da su mnogi, njima bliski ljudi, učestvovali u napadu“, na čemu „Beogradski dnevnik“ zasniva svoja saznanja, kako su otkriveni ciljevi u vezi sa napadom na Aleksandra Vučića i Boruta Pahora te kako su „srpski mediji“ došli do saznanja o saradnji srpske policije sa makedonskom. Kratko rečeno: nije dat nijedan dokaz za značajan broj tvrdnji i stavova iznešenih u ovoj vijesti.

Pored izvora, motiva i dokaza koje smo do sada analizirali, potrebno je utvrditi i da li cjelokupna vijest ima smisla odnosno da li su zadovoljena osnovna pravila logike. Logička greška za koju se na osnovu do sada analiziranog može tvriditi da je prisutna je non sequiturs. Radi se o logičkoj greški koja se vezuje za činjenicu da zaključak (možda i) jeste tačan tj. ispravno donešen, ali su premise na osnovu kojih je on došenen netačne i(li) neprovjerene. S obzirom da je već zaključeno da je pet od šest korištenih izvora u stvari nepoznato te da su takođe nepoznati i materijalni dokazi na kojima izvori zasnivaju iznešene stavove i mišljenja, jasno je da je ova logička greška prisutna u analiziranoj vijesti. Prisutnost izraza koji su već navedeni kao „pojačivači“ (nekoliko, mnogi, grupa) upućuje na postojanje druge logičke grečke – innuendo, koju karakteriše prikriveno impliciranje nečega kao tačnog bez jasnih i preciznih dokaza da je stvarno tako, nego se „dokazivanje“ maskira izrazima kao u ovom konkretnom slučaju. Treća prisutna logička grečka je Lack of Context koju karakteriše tačnost prenesene informacije, ali samo onda kada je nepoznat kontekstualni okvir u kojem se ona nalazi. Konkretno, u analiziranoj vijesti se navode (mogući) organizatori napada na premijera Vučića, ali se ne navodi kontekst u kojem su se posjeta Potočarima a onda i napad na Vičuća odvijali. Drugim riječima, nije navedeno da je prije same komemoracije postojalo negodovanje dijela bošnjačke populacije u vezi sa Vučićevim dolaskom, da je komemoraciji prethodilo hapšenje Nasera Orića, pa ruski veto u Savjetu Bezbjednosti UN-a na britansku rezoluciju o Srebrenici itd, te da je sve to u kombinaciji sa žalošću za ubijenima u Srebrenici stvorilo ambijent izuzetno nabijen emocijama različite vrste. Kada se incident postavi u takav okvir, onda bez čvrstih dokaza o britanskom obavještajnom učešću u njegovom planiranju vijest gubi na vjerodostojnosti, jer se pored inicijatora koji se navode u vijesti nameću i drugi potencijalni organizatori i(li) uzroci (npr. da je riječ o spontanoj (re)akciji na Vučićev dolazak).

Posljednji segment analize zasnove na SMELL testu je ispitivanje da li je nešto u vijesti izostavljeno, odnosno šta nedostaje da bi se moglo smatrati da je čitalac zaista informisan o onom što mu medij nudi. Prva stvar koja nedostaje je preciznost u definisanju ko su izvori koji su iznijeli svoje stavove o temi na koju se vijest odnosi. Naime, činjenica da izvori nose imena koja najčešće imaju prizvuk objektivnosti, tačnosti i vjerodostojnosti nije i ne bi smio da bude argument da im se zaista vjeruje jer ogoljavanjem tog aspekta vijesti i otkrivanjem nemogućnosti utvrđivanja o kome se tačno radi opravdano relativizuje vrijednost cjelokupne vijesti. Druga stvar koja nedostaje su jasni, precizno formulisani dokazi na osnovu koji se može smatrati da su iznešene tvrdnje tačne. Već spomenuti apriorni prizvuk vjerodostojnosti izvora ni po pitanju ovog aspekta vijesti ne može da bude argument prihvatanja nedostatka dokaza. Činjenica da su izvori (potencijalno) relevantni za određenu temu im ne daje legitimitet da iznose tvrdnje koje su same sebi argumenti.

Zbog svega navedenog, vijest je na osnovu analize dobila 24 boda što je rezultat koji je stavlja ispod granice profesionalno urađenih novinarskih radova (donja granica je 30 bodova). Potrebno je istaći/podsjetiti na zahtjev za velikom dozom odgovornosti u obavljanju novinarskog posla jer neprofesionalan pristup, bez obzira na istinitost objavljenog teksta, može od njega da načini vijest kojoj se ne vjeruje. Naime, ako pretpostavimo da je ova vijest istinita (što ovom analizom nije utvrđivano!), svi ranije iznešeni nedostaci će dovesti u sumnju i samu istinitost glavne informacije koja se želi prenijeti.

Jasno je da potrošačko društvo kojeg karakteriše dominacija kvantiteta nad kvalitetom, između ostalog, negativno utiče i na novinarstvo, ali to ne znači da se sa takvom situacijom treba pomiriti. Naprotiv! Potrebno je istraja(va)ti i insistirati na poštovanju ključnih vrijednosti kvalitetnog novinarstva te ukazivati na pojave u novinarstvu koje odstupaju od toga jer je to jedini ispravan i uspješan put u borbi protiv izvrgavanja vijesti u alate za ubjeđivanje masa.

[1] http://medijskaslika.org/kako-analizirati-medijske-sadrzaje/

[2] Više o činjenicama ponuđenim u ovoj vijesti će biti u dijelu kada budu analizirani dokazi za iznešene tvrdnje.

Izvor slike: Nezavisne, isječak

Share.

About Author

Leave A Reply