Na koji način je ista vijest obrađena u četiri dnevna lista

0

U rubrici Hronika, sva četiri dnevna lista sa područja Republike Srpske (Nezavisne novine, Glas Srpske, Euro Blic i Press RS), 10. maja su objavile vijest iz Brčkog kako je dječak silovao drugog dječaka. Cilj mog pisanja o ovome događaju jeste da pokažem na koji način četiri dnevne novine pristupaju izvještavanju o istom događaju,  koje su im sličnosti, te, na kraju, koje od njih najviše podilaze senzacionalističkom pristupu. Ono, pak, što je u sva četiri teksta ispoštovano jeste neobjavljivanje imena i prezimena, pa čak ni inicijala, žrtve i počinioca, obojice maloljetnika. Nisu dati ni podaci o tome gdje tačno dječaci stanuju, nego se samo navodi da se sve dogodilo u naselju Eš, tako da su prava maloljetnika u tom smislu u potpunosti zaštićena, ali dalje u tekstu ću da pokažem da neki drugi principi dobrog novinarstva nisu ispoštovani.

Euro Blic, Glas Srpske i Nezavisne novine ovom događaju nisu dale prostor na naslovnoj strani, dok je u Presu senzacionalizam izrazito primijetan, gdje naslov „Dečak silovao dečaka?!“ zauzima dvije trećine naslovnice. Pored toga, jezik koji je upotrijebljen je u funkciji prenaglašavanja i šokiranja, jer su korišteni izrazi – „strava i užas“, „šok i neverica“, „zgroženi i šokirani“, „stravičan događaj“. Dakle, kreiranju naslovne strane se pristupilo potpuno suprotno od onoga što podrazumijeva ozbiljno novinarstvo – korištenje opisnog jezika u kojem se događaj opisuje, a ne interpetira.

Dalje, u Presu je vidan nesrazmjer u prostoru koji je posvećen događaju na naslovnici i samom tekstu, jer je naslov na početnoj strani duplo veći od vijesti u novinama. Tekst se nalazi na jedanaestoj strani i sadrži nadnaslov u kojem se opet koristi riječ „stravično“. Podnaslova nema, dok je naslov, kao i na naslovnoj strani, u znaku podijeljene tvrdnje i pitanja („Silovao desetogodišnjaka?!“). Ne može, a da se ne primijeti nepodudarnost tvdnje iz podnaslova „Stravično Maloletnik dete primorao na polni odnos“ i naslova, u kojem, kako sam već rekla, stoji znak pitanja (što se tumači kao nesigurnost u izrečenu tvrdnju).

U lidu se djelimično nudi odgovor, jer se kaže da je protiv petnaestogodišnjaka policija pokrenula istragu zbog sumnje da je silovao pet godina mlađeg sugrađanina, što znači da to još nije dokazano i što direktno vodi do jedne od najčešćih novinarskih grešaka – osuđivanje prije presude. Samim tim, nadnaslov nema utemeljenost i još lakše ga je shvatiti kao puko sredstvo senzacionalizma.

Još jedna nelogičnost slijedi upoređujući tekst u ove četiri različite novine, a to je: kada je čitav slučaj zapravo prijavljen policiji? Naime, u Presu piše da dječak u početku ništa nije govorio roditeljima i da su oni za cijeli slučaj saznali tek nekoliko dana kasnije (ne navodi se na koji način su saznali), dok u Blicu piše da je 28. aprila silovanje prijavljeno policiji (istog dana kada se i desilo). Ostaje nedoumica da li je silovanje prijavljeno 28. ili nekoliko dana kasnije. U Nezavisnim novinama i Glasu Srpske se ne precizira kada je tačno slučaj prijavljen, samo se navodi da je slučaj prijavila majka napastvovanog dječaka.

Euro Blic je ovoj vijesti na 16. strani posvetio četiri pasusa i iako su, sa izuzetkom portparola policije Brčko Distrikta Halida Emkića, izvori nezvanični, ipak se može reći da je ovoj vijesti pristupio profesionalnije nego Pres RS. Tome doprinosi i pozivanje na portal Otisak pri opisivanju situacije u kojoj je petnaestogodišnjak pozvao desetogodišnjaka na druženje.

U Nezavisnim novinama vijest je napisana u osam pasusa, takođe bez imenovanih izvora, nego se novinar poziva na nezvanične izvore, izvore bliske istrazi, mještane (koji takođe nisu imenovani). Nije uzeta izjava od portparola policije Brčko Distrikta, ali se opet neodređeno poziva na stručnjake iz oblasti sociologije i psihologije. Nezavisne imaju i drugačiji podatak o dječakovom priznanju o tome ko ga je napastvovao, jer se navodi da je na početku rekao da mu je to uradio neki drugi mladić, te da i nakon policijskog saznavanja o pravom počiniocu, on i dalje negira. Pri tome se ne navodi kako je policija doznala identitet pravog počinioca.

Glas Srpske je ovu vijest smjestio na dvije trećine trinaeste strane. U naslovu se daje tvrdnja da je petnaestogodišnjak silovao dječaka, dok se u nadnaslovu koristi pridjev „šokantan“, koji, ponavljam, ima funkciju prenaglašavanja. Glas je ovaj događaj, za razliku od druge tri dnevne novine, obradio kao izvještaj, gdje se osim informacija o samom događaju, daju i mišljenja psihologa Aleksandra Milića o uzrocima koji vode ka ovakvom ponašanju i posljedcama koje ostavljaju na maloljetne osobe.

Moj utisak je da su, prvenstveno, Press, pa i Glas Srpske senzacionalističkim pristupom, velikim naslovima i dužim tekstom, pokušale od obične vijesti da naprave nešto čime će privući pažnju čitalaca, služeći se nepoželjnim sredstvima u novinarstvu. Prije svega, to je nepostojanje izvora sa naznačenim imenom i prezimenom, nego se u tekstovima stalno pozivaju na neimenovane izvore i izvore bliske istrazi, sa izuzetkom portparola policije i psihologa Aleksandra Milića sa kojim je komunicirano u Glasu. Nezavisne novine i Euro Blic su postupile profesionalnije, napisavši ovu vijest koncizno, a imale su i korektniji naslov – „Dječak prijavljen da je silovao dječaka“. Međutim, i one su „pale“ kod pravila o izvorima.

Ako ovu vijest u globalu (ne prema svakoj novini pojedinačno) „provučemo“ kroz test novinarnosti i sagledamo njegova tri ključna aspekta – odnos prema stvarnosti, vjesnovrijednost i novinarski izraz, vidjećemo da većina kriterijuma nije ispoštovana.

Počeću sa mjerilima odnosa prema stvarnosti, a to su blagovremenost, vjerodostojnost, tačnost, uravnoteženost i potpunost. Odmah se vidi da tekst nije blagovremeno objavljen, nego sa kašnjenjem od 12 dana od kada se događaj desio. Vjerodostojnost se dovodi u pitanje jer se nude različite informacije u različitim novinama, ali i zbog toga što nema imenom i prezimenom navedenih izvora. Sa tim povezujemo i tačnost, jer je upitno koje informacije su na kraju tačne (od različitih verzija koje su objavljene). Uravnoteženost ili objektivnost nije ispoštovana, opet, zbog jednostranosti izvora, kao i novinarskog pristupa samoj vijesti koji je, posebno u Glasu i Presu, senzacionalistički. Potpunost priče takođe nije zadovoljavajuća, jer je ostalo nekoliko stvari koje su nedorečene i stiče se utisak da se novinari nisu dovoljno potrudili da pronađu sve informacije koje bi bile u potpunosti provjerene i tačne.

Po principima vjesnovrijednosti, ovaj događaj zaslužuje da se o njemu piše iz aspekta blizine, ali je zato društvena posljedičnost veoma upitna. Naime, ukoliko društvenu posljedičnost shvatimo kao lični interes većine javnosti da sazna neku informaciju, onda to u ovom slučaju ne postoji. Većini čitalačke publike nije značajno da sazna za ovo, prije bih rekla da se ova vijest tiče užeg kruga ljudi oko žrtve i počinioca. S druge strane, ostaje mogućnost da će se i sama žrtva psihički osjećati lošije ukoliko zna da je priča o nesrećnom događaju objavljena. Takođe, postavlja se pitanje da li bi novinarstvo u RS generalno trebalo rasteretiti od sličnih vijesti iz Hronike.

Sljedeći princip jeste posljedičnost i odnosi se na mogućnost reagovanja ili djelovanja na događaj o kojem se izvještava, a on u ovom slučaju nije zadovoljen, jer je nemoguće pretpostaviti da bi se nešto ovakvo moglo desiti nakon šetnje dvojice dječaka. S tim u vezu možemo dovesti i naredni kriterijum – nepredvidljivost, za kojeg, dakle, možemo reći da je prisutan u ovoj vijesti. Kriterijum važnosti zadovoljavaju oni događaji koji imaju izuzetan značaj ili posljedičnost na javnost, a prilikom vrednovanja ovog događaja može se reći da je važan samo za uži krug ljud, a stavljanjem istog u šire okvire, ponavljam, može imati samo negativne posljedice za žrtvu.

Novinarski izraz, kao što sam već naglašavala, nije opisni, kakav bi trebalo da bude, nego je senzacionalistički, uz prisustvo „pojačivačkih“ i zapaljivih atributa i sintagmi (stravičan događaj, šok i nevjerica…).

Čitanje ovog teksta u sve četiri novine ostavlja utisak da se analizirani mediji nisu potrudili da događaj prenesu u kratkim činjeničnim crtama, što jedna ovakva vijest zaslužuje. Neke informacije ostale su nedorečene (da li je slučaj prijavljen 28. ili kasnije – Blic i Pres) ili potpuno neizrečene (na koji način je policija saznala identitet počinioca – Nezavisne i Glas Srpske). Ono što je lako zaključiti jeste da je moguća samo jedna istina, a da su ovdje ponuđene različite verzije priče. Na nama ostaje da sve kritički razložimo i uzmemo ono što nam se čini kao tačno, a na novinarima da ubuduće rade najbolje što trebaju, provjeravajući sve podatke i ne žureći da tekst što prije napišu – i što bombastičnije.

Tekstovi objavljeni u štampanim izdanjima: Press RS, Euro Blic, Nezavisne novine i Glas Srpske, izdanje za 10. i 11. maj 2014. godine

Slika: Naslovnica, Press RS

Share.

About Author

Leave A Reply