Model za analizu vjesnovrijednosti u TV dnevnicima

0

Analiza medija, iz perspektive odgovornog novinarstva, može se odnositi na različite aspekte medija: vlasnička struktura, uređivačka politika, odnos prema stvarnosti novinara i urednika, sadržaj kao „gotov proizvod“ novinarskog procesa. Isto tako, većina modela koji su predstavljeni na ovom sajtu se uglavnom odnose na evaluaciju medija bez obzira na tip (novine, sajtovi, televizijske emisije). Opravdanje za takav pristup se pronalazi u činjenici da procesima medijske konvergencije dolazi do brisanja striktnih žanrovskih podjela u medijima, tj. internet kao platforma koja najbrže informiše uslovljava druge medije da se prilagode načinu i stilu izvještavanja.

Ipak, televizija je u Bosni i Hercegovini i dalje primarni izvor informisanja (samo 4 procenta stanovnika Republike Srpske nikako ne gleda televiziju), dok internet ne koristi gotovo polovina stanovništva. Centralne informativne emisije imaju u najmanju ruku moć postavljanja dnevnog reda, pa je neophodno razvijati specijalne modele za evaluaciju priloga na televiziji. Jedan takav model kreirao je John McManus na sajtu gradethenews.org, sa namjerom da ponudi model za kritičku analizu svih medijskih sadržaja (sa akcentom na televiziju). Međutim, kako je autorov rad namijenjen Zapadnim medijskim sistemima, cilj ovog uvodnika je izrada modela koji se bazira na pomenutom, ali sa usmjerenjem na medijski sistem Republike Srpske.

Uvod

Model za evaluaciju medijskih sadržaja, prvenstveno vijesti u centralnim informativnim emisijama, zasniva se na analizi teme (da li je primarna ili sekundarna), zatim na procjeni uticaja na znanje ciljne publike, kao i ispitivanju izvora određenog sadržaja. Dodatna analiza se odnosi na raznolikost koja je razvojem demokratskih načela postala sastavnim dijelom svih društvenih polja, pa tako i medijskog. Podaci iz tog dijela analize su kvalitativnog karaktera, dok se kategorije iz prve tri oblasti mogu brojčano prikazati. Dakle, model koristi saznanja Johna McManusa, ali autor ovog teksta operacionalizuje kategorije na način da one najbolje odgovaraju specifičnostima sistema u Republici Srpskoj.

Vodeći princip kojim se rukovodi model „Grade the News“ je princip da novinarstvo mora pomagati građanima da unaprijede svoje razumijevanje svijeta, kako bi donosili kvalitetnije odluke. U tom smislu, informisanje nije u službi zabave, već obrnuto: prikazati ozbiljne i korisne sadržaje na način da oni budu interesantni i „čitljivi“. To nikako ne znači da medijski sadržaji treba da budu senzacionalistički nastrojeni, nego podrazumijeva smisao za narativno oblikovanje sadržaja tako da on bude privlačan većini ciljne publike. S druge strane, senzacionalizam funkcioniše na drugačijem principu, tj. privlačenje pažnje na osnovu nečega što spada u domene privatnog ili sporednog (lični životi poznatih ličnosti, dramatično izvještavanje o nesrećama i sličo). Dakle, ovaj model se ne bavi toliko analizom diskursa koliko u stvari provjerava aspekte vjesnovrijednosti televizijskih priloga (i drugih sadržaja). Ukoliko neka centralna emisija dobije negativnu ocjenu na osnovu ovog modela, to je znak da prilozi mogu biti predmet analize kroz neke druge modele na ovom sajtu, kao što su SMELL test i test novinarnosti.

Osnovna pravila

Kada su u pitanju štampani mediji, tekstovi koji se mogu analizirati ovim modelom su: tekstovi sa naslovne strane dnevnog izdanja i tekstovi u informativnim rubrikama (uglavnom se nalaze u prvih 10 stranica svakog izdanja). Dodatni kriterijum je prostor kojeg neki sadržaj zauzima, tj. ukoliko pokriva manje od 15 kvadratnih centimetara, smatra se da nije predmet analize. Preporučuje se evaluacija više dnevnih izdanja, kako bi se izbjeglo uopštavanje na osnovu pojedinačnog primjera.

Što se tiče televizije, prilozi koji se analiziraju unutar centralnih informativnih emisija su oni koji traju duže od 20 sekundi i koji imaju strukturu priloga (najava, izjave, pokrivanje autentičnom slikom). To su najčešće (ali ne po pravilu) vijesti koje se najavljuju kao vijesti dana na početku dnevnika. Analiza jednog dnevnika može ponuditi određene indikacije, ali se i u ovom slučaju preporučuje analiziranje više dnevnika u jednoj sedmici.

Upute za evaluaciju

Evaluacija televizijskog dnevnika ili jednog izdanja dnevnih novina obavlja se na osnovu tabele, gdje su operacionalizovana sva mjerila vjesnovrijednosti i raznolikosti (prema McManusu). Međutim, u originalnom modelu posljednje pitanje se odnosi na rasne skupine u Sjedinjenim Američkim Državama, tako da u našem testu navedeno pitanje mijenjamo sa procjenom etničke zastupljenosti konstitutivnih naroda u Republici Srpskoj.

Prvo pitanje se odnosu na teme o kojima se izvještava, kako bi se ustanovilo da li medij kreira sadržaje o relevantnim temama ili senzacionalistički izvještava o privatnim životima koji nisu važni. Treba imti na umu da se mnoge teme mogu preklapati, pa u tom slučaju se sadržaj kategoriše u onu grupu kojoj je bliži. Teme dijelimo na glavne i sporedne, a pod glavnim (svaka tema koja spada u ovu kategoriju dobija 2 poena) podrazumijevamo:

Politika – svi događaji koji su u vezi sa političkim odlukama, dogovorima domaćih političara, relevantnim političkim strankama su vjesnovrijedni, pod uslovom da se ne radi o senzacionalističkom „kopanju“ detalja koji nisu relevantni. Na primjer, odluke skupštine prilikom usvajanja zakona su vjesnovrijedne, dok jednostrano prenošenje saopštenja neke političke stranke nije (jer pripada političkim odnosima s javnošću, a ne odgovornom izvještavanju).

Prirodne katastrofe – zemljotresi, poplave, oluje koje imaju ljudske žrtve i velike materijalne štete. Na primjer, velike poplave koje su pogodile Republiku Srpsku/Srbiju/Bosnu i Hercegovinu u maju i avgustu 2014. godine su danima bile glavna tema izvještavanja u Republici Srpskoj i šire.

Obrazovanje – teme o vrtićima, osnovnoj i srednjoj školi, visokom obrazovanju, obrazovanju za odrasle. Takođe, u glavne teme spadaju i priče o univerzitetima, predavačima, a u današnje vrijeme i neformalne edukacije poput seminara i obrazovnih projekata. Na primjer, priča o zakonskim reformama visokog obrazovanja više pripada politici, dok istraživačka priča o lošim rezultatima na prijemnim ispitima za srednju školu pripada tematskoj oblasti obrazovanja.

Ekonomija – priče o berzama, budžetu, proizvodnji, kompanijama, tržištu rada i srodnim temama. Međutim, potrebno je biti oprezan, jer mnoge teme koje na prvi pogled izgledaju kao glavne, u stvari pripadaju propagandnim aktivnostima kompanija. Na primjer, u većini dnevnih novina u Republici Srpskoj nalazimo reklamne tekstove o pojedinim kompanijama koji nisu izdvojeni kao reklame, već se objavljuju kao urednički sadržaj.

Kriminal/Zločini – teme o procesuiranju osumnjičenih za zločine i kriminal, izvještaji iz sudova, vijesti o počinjenom kriminalu, tekstovi o političkom sistemu koji (ne)omogućava korupciju i druge oblike kriminala. U ovim temama posebnu pažnju je potrebno posvetiti etici, jer neprofesionalno medijsko izvještavanje može dovesti do narušavanja objektivnosti sudskog postupka.

Zdravlje – priče o preventivnim mjerama, izvještaji o promotivnim akcijama borbe protiv bolesti, uslovi rada u bolnicama, zaštita pacijenata, priče o štetnosti pušenja, priče o bolnici. Primjeri u medijima Republike Srpske se mogu naći u tekstovima o renoviranju Univerzitetskog kliničkog centra u Banjaluci, kao i izvještajima o promotivnim kampanjama u borbi protiv raka.

Životna sredina – globalno zatopljenje, zaštita životne sredine, akcije za očuvanje prirode, izvještaji istraživanja koja upozoravaju na važnost životne sredine, reciklaža, deponije. Na primjer, priče o testiranju vode za piće su vjesnovrijedne, jer direktno utiču na veliki broj građana.

Velike nesreće – nesreće u kojima postoji veliki broj ljudskih žrtava (požari, saobraćajne nesreće) i nesreće sa velikom materijalnom štetom (kompletni objekti).

Vrijeme – vremenske prognoze, najave nevremena, izvještaji o uticaju vremena na raspoloženje, seizmološke analize. Na primjer, u Republici Srpskoj se često dešavaju padavine sa gradom, pa je neophodno na vrijeme upozoriti građane kako bi obavili preventivne mjere (zaštita usjeva i objekata).

Društvena pitanja – odnosi se na značajne društvene fenomene, poput diskriminacije, transporta, korupcije, imigracija, predstava, muzeja. Ipak, u ovu grupu glavnih tema ne spada popularna kultura kao što su filmovi, muzika i zabava. Na primjer, izvještaj i/ili reportaža sa kvalitetne predstave je važan zbog toga što takve predstave adresiraju društvene probleme. S druge strane, priča o najnovijem holivudskom ostvarenju nije značajno društveno pitanje.

Teme o potrošačima – za razliku od ekonomskih tema, ove priče se bave temama iz ugla potrošača: kakve su cijene osnovnih životnih namirnica ili kolika je potrošačka korpa? Međutim, ove priče moraju imati kritički ugao, kako ne bi postali medij za reklamiranje određenih proizvoda ili kompanija.

Sigurnost i bezbjednost – terorizam, borba protiv organizovanog kriminala i druge teme koje su u vezi sa sigurnosnim temama (vojska, policija, agencije za koordinaciju i slično). U originalnom McManusovom modelu u glavnim temama je uvrštena vojska, ali pošto je Republika Srpska entitet bez nadležnosti za vojsku, ovu oblast smo nazvali sigurnost i bezbjednost. Na primjer, priče koje govore o terorističkim pokretima pripadaju navedenoj temi.

Nauka i tehnologija – priče o najnovijim naučnim i tehnološkim dostignućima i njihovim uticajima na društvo danas. Na primjer, u glavne teme spadaju priče o naučnim istraživanjima u psihologiji, ali sa tačnim navođenjem institucije koja je provela istraživanje i koja stoji iza rezultata. Naime, priče o navodnim eksperimentima u kojima ne postoji objašnjenje provodioca istraživanja ne pripada glavnim temama.

Međunarodna politika – odluke svjetskih lidera (Rusija, SAD, Evropska unija) koje direktno ili indirektno utiču na Republiku Srpsku, svjetski samiti, evro-integracije. Bosna i Hercegovina je prvog juna 2015. godine zvanično krenula u proces stabilizacije i pridruživanja Evropskoj uniji, tako da sve teme iz tog domena jesu vjesnovrijedne.

Pod sporednim temama podrazumijevamo priče koje nemaju namjeru sagledavanja šire slike, nego se (ne)svjesno baziraju na pojedinačne i izdvojene slučajeve/osobe (svaka priča koja se bavi navedenim temama dobija po jedan poen):

Poznate ličnosti – priče o poznatim ličnostima, njihovim usponima i padovima, brakovima, razvodima; priče o javnim ličnostima političkog života, bilo da su oni pod trenutnim mandatom ili su bivši poslanici/delegati. U ovoj kategoriji je važno razlikovati teme koje imaju javni interes i one koje imaju svrhu privlačenja pažnje. Ovaj test nema namjeru takve analize, ali može biti korisno da analitičar zabilježi te karakteristike i upotrijebi u daljoj analizi (test novinarnosti, na primjer).

Sport – izvještaji sa sportskih dešavanja, životi sportista, Olimpijske igre i slično.

Manje nesreće – nesreće u kojima postoji manji broj ljudskih žrtva (požari, saobraćajne nesreće) i nesreće sa manjom materijalnom štetom (dijelovi objekta).

Priče o ljudima – izvještaji o emotivnim sastancima, priče o izuzetnim uspjesima „običnih“ ljudi, neobične fotografije i video isječci, opisi filmova i drugih proizvoda masovne kulture i slično. Na primjer, izvještaji sa maturskih večeri srednjoškolaca možda jesu „laganije“ teme, ali ipak utiču direktno na veliki broj građana.

Druge priče – Priče koje ne spadaju ni u jednu drugu kategoriju.

Uticaj na znanje

Početna premisa pitanja o uticaju informacije na znanje je da je najvažniji aspekt vijesti njena mogućnost da učini život građana lakšim. Pri tome zanemarujemo njihov uticaj na emocije, jer čak i u situacijama u kojima se priča o nekoj senzacionalističkoj vijesti, nas zanima kakav to uticaj ima na razumijevanje svijeta (od strane neke lokalne zajednice ili pojedinca). Na osnovu toga, priče dijelimo na one koje imaju veliki uticaj na znanje, te one koji imaju mali ili nepoznat uticaj.

Priče za koje podrazumijevamo da imaju veliki uticaj na znanje su tekstovi/prilozi sa „širom slikom“. John McManus kaže da te priče moraju ispuniti tri kriterijuma:

1) utiču na znanje 10 hiljada stanovnika ako je u pitanju medij sa nacionalom pokrivenošću (ili manje, u zavisnosti od ciljne publike medija);

2) informacije moraju biti važne, odnosno moraju pomoći građanima da bolje razumiju svijet u kojem žive (bilo lokalni ili globalni aspekti);

3) priča mora imati trajanje i uticaj od minimum dva mjeseca ili više.

Sa druge strane, priče koje se bave pojedinačnim slučajevima mogu biti važne, ali uglavnom ne mogu pomoći građanima da bolje razumiju svijet u kojem žive. Na primjer, u medijima Republike Srpske često se izvještava o pojedinačnim malverzacijama, korupciji ili ličnim nesrećama. Takvi tekstovi ne utiču na veliki broj ljudi, jer nisu problematizovali temu. Dakle, ove priče mogu biti vjesnovrijedne, ali imaju minimalan uticaj na znanje publike. Drugi primjer može biti vremenska prognoza, ona je važna, ali nema veliku dužinu trajanja; s druge strane, informacija o sastanku nekog odbora za visoko obrazovanje može izgledati dosadna, ali ima veliki uticaj na živote građana.

U procesu dodjeljivanja bodova, svakoj priči koja ima veliki uticaj na znanje treba upisati 3 poena, dok priče koje imaju mali uticaj ostaju bez bodova. Ukoliko je nemoguće procijeniti u koju kategoriju spada neka priča, potrebno je dodijeliti 1,5 bod.

Identifikovani izvori

Jedno od najvažnijih pravila odgovornog novinarstva je provjerljivost podataka, što se najefikasnije radi putem korištenja poznatih izvora. Budući da je televizija brži i vizuelno zahtjevniji medij od štampe, u ovom testu se smatra da televizijski prilog treba imati tri identifikovana izvora, a sadržaj u štampanim medijima pet takvih izvora. Naime, štampani mediji imaju više vremena za pisanje od televizijskih priloga, pa se od njih očekuje nešto širi pristup događajima koji su se desili dan ranije.

Prilikom dodjele bodova, potrebno je uračunati 2 poena za priču koja koristi adekvatne izvore, dok sadržaji koji nisu ispunili ovaj kriterijum ostaju bez poena. Izvori koji su anonimni, bez navođenja razloga za skrivanje identiteta, ili ukoliko ne postoji očigledan razlog za anonimnost, ne računaju se kao poznati izvori.

Navedena tri pitanja se ubrajaju u kvantitativnu analizu, dok se naredna dva koriste u pomoćnoj, kvalitativnoj analizi. Prvo pitanje se odnosi na uvid u odnos rodova kod izvora u sadržaju, odnosno kakav je omjer muškaraca i žena. Drugo pitanje se bavi omjerom izvora kada je u pitanju etnički predznak, čime se sagledava odnos medija prema konstitutivnim narodima u Republici Srpskoj (analizirati samo ako je očigledno i relevantno, bez pretpostavki ili diskriminacije). Još jednom napominjemo da se ova dva pitanja ne boduju u završnoj ocjeni, jer ih je nemoguće adekvatno operacionalizovati. Ova dva aspekta koristimo u dodatnoj argumentaciji, prvenstveno u situacijama kada uočimo ekstremne slučajeve (uopšte nema žena u izvorima ili se priča koja se tiče svih konstitutivnih naroda ilustruje izvorima samo jedne strane).

Skala ocjena

Svaki prilog ili tekst može osvojiti od 1 do 7 bodova. Uzimajući u obzir strukturu pitanja, bodovni iznos i broj pitanja, završna ocjena se dobija tako što se ukupan broj bodova podijeli sa ukupnim brojem analiziranih sadržaja/priloga. Broj koji se dobije se upoređuje sa sljedećim kriterijumom:

Ocjena 5 (odličan) – od 5,5 do 7 bodova

Ocjena 4 (vrlodobar) – od 4,5 do 5,4 boda

Ocjena 3 (dobar) – od 3,5 do 4,4 boda

Ocjena 2 (dovoljan) – od 2,5 do 3,4 boda

Ocjena 1 (nedovoljan) – manje od 2,5 boda.

Ova skala ocjena nema zadatak da utvrdi kompletnu sliku odgovornosti medija, već ima za cilj da utvrdi odnos medija prema vjesnovrijednosti (izboru tema koje bi trebale biti od opšteg javnog interesa).

Završne napomene

Prilagođena tabela za evaluaciju medijskih sadržaja (prvenstveno televizijskih centralnih informativnih emisija) nalazi se na ovoj adresi. Preporučuje se da se za jedan dnevnik koristi jedna tabela: u prvom pitanju se pored tema stavljaju brojevi sadržaja, u naredna dva se linije koriste za pojedinačne priloge, a kvadratić za ukupan broj, dok se kod posljednja dva pitanja upisuje omjer. Kada se završi sabiranje bodova i dodjeljivanje ocjene, pristupa se dodatnoj analizi pojedinačnih priloga koji su ovom evaluacijom ocijenjeni ispod prosjeka (na primjer, testom novinarnosti).

Kodna tabela (nalazi se u tabeli za evaluaciju):

Glavna tema: 2 poena

Sporedna tema: 1 poen

Visok uticaj na znanje: 3 poena

Nizak uticaj na znanje: 0 poena

Nepoznat uticaj na znanje: 1,5 poen

Adekvatni izvori: 2 poena

Neadekvatni izvori: 0 poena

Sva dodatna objašnjenja se nalaze u tabeli.

Izvor slike: eu.fotolia.com

Share.

About Author

Magistar komunikologije, saradnik na Institutu za društvena istraživanja Fakulteta političkih nauka.

Leave A Reply