Mišljenje o neozbiljnim novinarskim mamcima

0

Da li Vam se ikada desilo da poslije čitanja određenog teksta u medijama osjetite zabrinutost i strah. Jeste. Da li Vam se ikada desilo da na internetu pročitate članak samo zbog naslova koji Vas je toliko zaintrigirao da ste morali da nastavite sa čitanjem? Da li Vas je sadržaj tog istog teksta  ostavio blago razočarane? Jeste.

Tabloidizacija medija i potreba da se vijesti saopšte na senzacionalan način učinili su da uređivačka politika većine medija bude zasnovana na  plasiranju ekskluzivnih i provokativnih priča. Prateći medije, bez obzira na teme o kojima izvještavaju, može se primjetiti identičan obrazac i pristup predstavljanju informacija. Profesionalni zahtjev da se vijesti napišu što zanimljivije, u praksi se pogrešno tumači i zloupotrebljava. Zanimljivost se sve više miješa sa šokantnošću i senzacionalizmom. Mediji se ne mogu osloboditi bombastičnih najava i naslova. Zvučni naslovi i riječi izvučene iz konteksta koji ne prate tekstove su sve učestaliji, sve u cilju privlačenja više čitalaca.

Da li su  senzacionalizam i hiperbolisanje u cilju podizanja gledanosti/slušanosti/čitanosti postali dominantna sredstva medijckog izvještavanja u Republici Srpskoj?

U ovoj analizi osvrnućemo se na tekst i prilog objavljen na portalu Alternativne televizije 9.10. ove godine, pod naslovom „Zemljotres iznenadio Dobojlije“.

„Razoran zemljotres pogodio je Doboj i odnio nekoliko života. Porušeni su objekti, a nakon potresa izbio je požar.

Pripadnici Oružanih snaga iz ruševina izvlače povrijeđene, ekipe hitne pomoći su na terenu, a osim zvuka hitne, gradom odzvanja i zvuk vatrogasnih sirena i vapaj povriđenih. „

Nije se radilo o „zemljotresu“ već o vježbi Oružanih snaga u slučaju zemljotresa.  U naslovu je zemljotres stavljen pod navodnike. Ipak, mnogi posjetioci su ovaj naslov i tekst shvatili bukvalno i povjerovali da se zaista radi o razornom zemljotresu. Prilog i tekst su na portalu povezani sa ostalim tekstovima o stvarnim zemljotresima u regionu, što je u kombinaciji sa  naslovom i tekstom, navelo građane da pomisle da se zaista desio razoran zemljotres, te da ima ljudskih žrtava. Budući da naslov nije potkrijepljen i opravdan u vidu odgovarajućih činjenica i argumenta,  prilog i tekst su naišli na negativne komentare građana.

 „Dobro, da li ste vi normalni?

„Gospode, naslov je stravičanigrate se našim živcimasramota

„Naslov je AJ ZDRAVO

Cilj novinarskog izvještavanja je što potpunije i realnije prikazivanje stvarnosti.  Neobjektivno prikazivanje podrazumijeva vješto baratanje iskrivljenim, nepotpunim, neistinitim informacijama i njihovo plasiranje u javnost. Tačnost pri pisanju tekstova  je jedan od  ciljeva kojima kvalitetni novinari treba da svakodnevno streme.  Podrazumijeva provjerene i provjerljive podatke. Odstupanje od ovog mjerila smanjuje kvalitet ne samo medijskog sadržaja nego i kredibilitet medijske kuće.

U prvoj rečenici iznose se informacije o  zemljotresu i posljedicama (boldovanim fontom).

„Razoran zemljotres pogodio je Doboj i odnio nekoliko života. Porušeni su objekti, a nakon potresa izbio je požar.

Pripadnici Oružanih snaga iz ruševina izvlače povrijeđene, ekipe hitne pomoći su na terenu, a osim zvuka hitne, gradom odzvanja i zvuk vatrogasnih sirena i vapaj povriđenih.“

U posljednjem pasusu saznajemo da je u pitanju vježba Oružanih snaga.  Isjecanjem određenih dijelova izjave, dolazimo u ponovno stanje zbunjenosti i zabrinutosti za ono što se zaista dešava u Doboju.

„Bila je ogromna panika, brinuli smo se i za bebu koju imamo, ali sreća, tu su bili ljudi koji su nas spasili i sad smo na sigurnom, zajedno“ (Nataša Šujić, učesnik, 0:23 min.)

Ovakav pristup upravo dovodi u pitanje vjerodostojnost događaja, jer informacije koje se iznose su van realnog konteksta. Tu činjenicu potvrđuju i sagovornici koji u svojim izjavama objašnjavaju kako je protekla vježba i šta preduzeti u slučaju stvarnog zemljotresa.

„Najčešće bi bilo potrebno da se izvrši mobilizacija ukoliko je došlo do povreda ekstremiteta, ruku i nogu, da se izvrši zaustavljanje krvarenja, ako je došlo do nekih povreda predmetom, posjekotina“ (Radoslav Nikolić, Dom zdravlja Doboj, 0:50 min.)

Ono što se dešavalo u Doboju je vještim pozicioniranjem postavljeno kao „mamac“ koji je u ovom slučaju neopravdan i neprikladan. Neprikladan u smislu zastrašivanja građana i širenja panike što potvrđuju i komentari ispod priloga na portalu (komentare smo prekopirali). Da širenje panike može imati ozbiljne posljedice govori i primjer iz prošlosti. Naime, 1938. emitovana je radio-drama „Rat svjetova“ u režiji Orson Velsa , koja govori o invaziji Marsovaca na Zemlju. Dramatizacija je urađena tako da sve zvuči kao direktan radijski prenos događaja. Emisija je nekoliko puta prekidana kako bi se naznačilo da je riječ o fikciji, međutim, to nije pomoglo. Građani su izašli na ulice sa maskama kako bi se zaštititili od napada, pokušavali su da zaštite svoju imovinu, bilo je čak i pokušaja samoubistva. Ovaj događaj se danas smatra najvećim masovnim incidentom izazvanim od strane jednog medija.

Uravnoteženost se odnosi na prikaz iz različitih uglova tj. cjelovit prikaz događaja. Sagovornici su bili učesnici vježbe, predstavnici Doma zdravlja i Civilne zaštite koji su objasnili kako je protekla vježba.  U prilogu objašnjeno da grad  Doboj „po mapama bivše države nije rizično područje“ i pojašnjene su mjere predostrožnosti.

Ostati smiren prvo je pravilo u slučaju istinitosti ovog scenarija. Objekti se ne smiju napuštati.“

Izvještavanje o katastrofama, prirodnim nepogodama (naročito ako ima nastradalih) spada u teme koje imaju veliku informacijsku vrijednost i društveni interes, te se obično nalaze na  prvom mjestu na dnevnom redu svakog informativnog medija.  U ovom slučaju radi se o vježbi Oružanih snaga koja pokazuje spremnost da se reaguje u slučaju prirodne katastrofe.  Oružane snaga  i Civilna zaštita trebalo bi da u svakom trenutku budu spremne da pomognu građanima, te izvještavanje o spremnosti da reaguju nema vrijednosti koje čine vijest. Budući da je Doboj u majskim poplavama, koje su zadesile Republiku Srpsku i region, najviše nastradao, izvještavanje o spremnosti Oružanih snaga i Civilne zaštite u slučaju prirodnih katastrofa je u neku ruku opravdana, ali „poigravanje“ sa činjenicama i naslovljavanje priloga „Zemljotres“ iznenadio Dobojlije (pritom se portal ATV–a korišćenjem navodnika vješto ograđuje od onog što ovakav naslov može da prouzrokuje)  u svakom slučaju nije (što potvrđuju komentari građana).

Jasnoća podrazumijeva nedvosmislenost, jasne riječi, kratke rečenice. Naslov nije u funkciji onog o čemu se izvještava (i pored navodnika) i sadrži dozu uznemirenosti, širenja panike i senzacionalizma. Interpunkcijski znakovi kao što je uzvičnik samo povećavaju uznemireni ton u naslovu. Preciznost se odnosi na jasne, tačne i konkretne podatke. Upravo u naslovu i uvodu iznose se netačni podaci (u Doboju je održana vježba Oružanih snaga).

„Razoran zemljotres pogodio je Doboj i odnio nekoliko života. Porušeni su objekti, a nakon potresa izbio je požar.“

Zatim se objašnjava prava situacija.

„Na sreću to je samo scenario vježbe Oružanih snaga.“

Ovakav kontrast u redanju činjenica  oslikava neozbiljnost u predstavljanju informacija i ne doprinosi preciznosti, jasnoći i povezanosti sadržaja. Upravo kriterijumi povezanost i cjelovitost odnose se na jezičko–logičku povezanost unutar pasusa i povezanost svih dijelova  U ovom slučaju imamo naslov koji je prilično neozbiljan, stimulišući emocije korisnika.

„…gradom odzvanja i zvuk vatrogasnih sirena i vapaj povrijeđenih.“

„POGLEDAJTE PRILOG!“

U trci za što većim rejtingom mediji koriste razna sredstva za privlačenje što većeg broja čitalaca/slušatelja/gledalaca. Česta je praksa da se u  naslov stavlja tzv. mamac koji ima funkciju da zainteresuje i privuče što veći broj ljudi. „Mamac“ može nositi i dozu provokativnosti, zanimljivog i ironije. Ukoliko su u pitanju bezopasne, zabavne teme, poigravanje sa značenjem može biti korisno kako bismo na  interesantan način  skrenuli pažnju na sadržaj teksta. Ipak, ne treba pretjerivati, jer svaka izjava sadržana u naslovnom bloku može navesti čitaoce da tumače dvosmisleno informacije. Ovo je „novinarski mamac“, ali ako mamac  ne otvara adekvatan sadržaj koji opravdava poentu tako smišljenog naslova onda je takav pokušaj uzaludan. Ako se čitaoci ne uvjere u ono što mediji tvrde ili sugerišu u naslovu teksta i ako nema odgovarajućih argumenata, koncept „mamca“ može da ih demotiviše i izazove negativne komentare.

Pitanje finansiranja medija očigledno je postalo važnije od novinarske etike. Popularnost i rejting su jedini garant privlačenja oglašivača. Prihodi od oglasnog prostora postali su glavni izvor finansiranja za medije. Novinari i urednici ne obaziru se mnogo na etičnost, a glavni ciljevi  su što bolji poslovni rezultati i povećanje prodaje. Prostor ozbiljnog novinarstva kao „sedme sile“ postaje prostor visokoprofitnog reklamnog biznisa. Publika postaje roba. Za reklamne agenicije publika je „radna snaga“ koja gledajući reklame  i na koncu kupujući proizvod, ostvaruje „rad“ koji donosi profit. Ako se u trci sa konkurencijom i želji da se ona  prestigne i eliminiše na svaki način, događaji tumače bez oslanjanja na pouzdane izvore i relevantne činjenice, onda to znači veliki sunovrat profesionalnog novinarstva.

Postavlja se pitanje: Da li je novinarstvo kao profesija u procesu  materijalne ekspanzije, a profesionalne i duhovne stagnacije?

Izvor slike: ATV, isječak

Share.

About Author

Leave A Reply