Komparativna analiza priloga RTRS, ATV i BN TV o podjeli platnih kartica u Srpskoj

0

Dva mjeseca nakon velikih poplava koje su zadesile mnoge gradove Republike Srpske, Vlada Republike Srpske je započela sa podjelom platnih kartica – vaučera – stanovništvu područja pogođenih poplavama. Mediji su, podsjetićemo, izvještavali redovno, od samih nepogoda, kakvo je stanje na terenu, kao i koje mjere su lokalni i republički organi preduzimali za pružanje pomoći. S obzirom na to, stanovništvo poplavljenih područja se oslanja na blagovremene i pouzdane informacije o potezima vlasti povodom dodjele platnih kartica, kako bi se spremili za njihovo preuzimanje i planirali aktivnosti u vezi sa sanacijom svojih stambenih i drugih objekata. Početak podjele ovih kartica je, logično, izazvao veliku pažnju i svi mediji su se usmjerili na izvještavanje o tome.

Za analizu izvještavanja o podjeli platnih kartica u Bijeljini, koja je među prvim područijma u kojima se dijele ove kartice, odabrali smo tri najgledanije televizijske kuće i njihove priloge u centralnim informativnim emisijama.

Radio-televizija Republike Srpske

Javni servis Republike Srpske je u svojoj centralnoj informativnoj emisiji za podjelu platnih kartica pripremio prilog u trajanju od 2 minute i 40 sekundi. Još smo na početku ocijenili da se radi o informacijama od visoke vjesnovrijednosti i opšteg društvenog interesa. Prilog počinje tako što se javnosti saopštava da, među 389 porodica koje su dobile ovaj vid pomoći, većina će da je iskoristi za kupovinu neophodnih stvari za sanaciju stambenog prostora, ali i da ima nezadovoljnih primalaca kartica.

Dalje, vizuelno prilog prate snimci oštećenih kuća u Brocu kod Bijeljine, koji se procjenjuje kao jedan od najoštećenijih dijelova grada, kao i izjavom troje mještana o tome kako planiraju iskoristiti dobijena sredstva. Izjave u potpunosti potkrepljuju navode na početku priloga. Odmah nakon ovih interpretiraju se navodne izjave mještana o tome da su spiskovi nepotpuni, da nadležne Komisije nisu uvrstile sve oštećene, odnosno iznosi se niz optužbi na račun lokalnih organa zaduženih za procjenu štete. Interpretacija se potkrepljuje snimkom neformalnog razgovora predsjednika Republike Srpske sa mještaninom, koji je „uhvaćen“ kamerom, a u kome nezadovoljni čovjek tvrdi da mu osporavaju pravo na pomoć u iznosu od 5 000 KM,  iz razloga što mu kuća zauzima „malo“ ili „nedovoljno“ kvadratnih metara. Na to mu predsjednik objašnjava da kvadratura stambenog prostora nije kriterijum po kome se dodjeljuje novčana pomoć od 5 000 KM, te traži „da zapišu“ i navodi da će „provjeriti on lično“. Ovakav prilog svjedoči o tome da je ovaj građanin nezadovoljan, međutim, sām razgovor je izvan konteksta i ne može da posluži kao dokaz za uopštavanje. Da bi se ovaj razgovor koristio kao validan izvor koji dokazuje prethodne tvrdnje nepravilnom radu gradskih komisija za procjenu štete, te pozivanju na njihovu odgovornost, bilo bi neophodno da se uzme izjava ovog mještanina. Nije poznato ni da li se nalazi na spisku, niti koliko je oštećenje njegovog stambenog prostora, niti da li mu je i ko mu je rekao ono šta navodi. Sve su to bitne pretpostavke koje će odrediti karakter nečije izjave koja se plasira u javnosti.

Kod ovakvih izvora je potrebno upotrijebiti PIE test, kako bi ispitali njihovu validnost. Događaj (podjela kartica) je svakako blizak mještaninu koji čeka na svoju naknadu. Međutim, da bismo upotrijebili njegovu izjavu kao dokaz tvrdnje da lokalne službe opstruišu podjelu platnih kartica po nedozovljenom osnovu (kvadraturi stambenog prostora), neophodno bi bilo provjeriti da li je sam bio predmet takvog uslovljavanja ili je to čuo od nekog drugog? Ovaj odgovor nemamo. Takođe, s obzirom da je prošao relativno kratak period od poplava, te da građani koji su došli da preuzmu platne kartice, u najvećem broju i dalje pokušavaju osmisliti kako da nastave život nakon katastrofe koja ih je zadesila, razumno se može zaključiti da je nivo stresa i nezadovoljstva kod njih na visokom nivou. Kako je to i uobičajeno u vanrednim situacijama, veliki broj informacija koji i sada dolazi do tih ljudi je neprovjeren i zasniva se na prepričavanju i slobodnim procjenama, te se usljed vanrednih okolnosti prihvata bez preispitivanja, stoga je nužno s oprezom uzeti svaku izjavu i tvrdnju. S obzirom da je osoba koja govori pred kamerama čovjek koji s nestrpljenjem očekuje svoju naknadu, njegov jedini interes je da dobije prijeko potrebni novac. Kakvo je njegovo zanimanje, da li je stručan da procijeni uslove pod kojima se dodjeljuje pomoć, kao i da ocjenjuje rad Komisije? Sa ličnog aspekta da, ali i kada bi prihvatili njegov komentar kao validan, pravilo kod korištenja izjava za potkrepljivanje neke tvrdnje je da se nikada jedna izjava ne može koristiti za uopštavanje.

U nastavku priloga slijedi niz informacija od značaja za stanovnike koji očekuju dodjelu kartica. Tako se iznosi pretpostavka da je neophodno zbrinuti „oko 6 000  porodica“ u Bijeljini, što se ne potkrepljuje ničijom izjavom, niti prikazivanjem zvaničnog dokumenta ili spiska. Ovako neprecizni podaci mogu da izazovu nemir kod stanovništva koje iščekuje svoj dio naknade. Interpretira se izjava predsjednika Republike o tome da će se za svaku malverzaciju sankcionisati i korisnika vaučera i onog koji ga je dodijelio. Nakon toga ide izjava predsjednika u kojoj govori o porijeklu sredstava koja se dodjeljuju i za kraj se spominje 11 preduzeća kod kojih se može kupiti roba za vaučere. U ovako poredanom nizu izjava i interpretacija, skrenuta je pažnja na dio o porijeklu sredstava, za koji se navodi da predstavlja rezultat Vladinog zalaganja, a ne donatorske  večeri. Ovakav potez se može protumačiti kao marketinški, s obzirom da su po važnosti i javnom interesu, daleko značajniji podaci o tome gdje se mogu utrošiti vaučeri. S obzirom na tu važnost, cjelovitosti prikaza i vjerodostojnosti bi doprinijelo da su se ti podaci iznijeli direktno od strane izvora (nadležna služba), a ne kroz interpretaciju. Upravo kod ovog pitanja, neophodno je ispitati da li će se proširivati lista preduzeća, da li postoje određena ograničenja i slična pitanja koja interesuju ciljnu javnost.

Alternativna televizija

Prilog u Centralnim ATV vijestima pod nazivom „Podjela platnih kartica u Bijeljini“ trajao je 1 minut i 58 sekundi.

Prilog počinje informacijom o tome gdje i koliko kartica je podijeljeno i ova informacija je gotovo ista u svim analiziranim medijima. U nastavku se objašnjava kako je šteta na objektima ovih mještana daleko veća od iznosa koji će dobiti kao pomoć za sanaciju, te da će im dobijene kartice pomoći tek u jednom dijelu. Ovaj navod u prilogu potkrepljuje se vizuelno snimcima oštećenih i uništenih kuća, te izjavama mještana poplavljenih Velinog Sela i Broca koji iščekuju kartice i obnavljanje domova. Takođe, pozivanjem na izvore iz Gradske komisije, objašnjava se da prioritet pri dodjeli kartica predstavljaju oni koji su ostali bez mjesta za stanovanje.

Dalje, prikazana je i izjava gradonačelnika Bijeljine, trajanja 28 sekundi, koji govori o nastavku podjele platnih kartica u zavisnosti od toga kada će ih dostaviti Vlada, te da će iste komisije koje su procjenjivale štetu biti zadužene za prijem i obradu eventualnih žalbi građana. U nastavku priloga, naglašava se da su prioritet za dodjelu pomoći oni koji su ostali bez stambenog prostora, a zatim da dolaze na red poljoprivredni i privredni subjekti. U ovakvim prognozama medij se poziva na „vrh Srpske“, čime za gledaoce izvor ostaje nedefinisan i nejasan. Da li je to institucija Vlade, predsjednik ili neko drugi – ne zna se. Slijedi izjava predsjednika Srpske koji govori o tome kako će Vlada kontrolisati spiskove koje su dostavile Komisije za procjenu štete, te da već postoji niz pritužbi o nepravilnom radu lokalnih komisija, kao i o nepotpunim ili nepravilnim spiskovima. Ovaj komentar ostaje neispitan, te je izostavljena bilo kakva izjava nekog iz lokalnih organa vlasti, ili nekog od članova neke od komisija. Ovakve vijesti imaju posljedičnost u reakcijama publike i mogu da izazovu strah i ljutnju kod recipijenata informacija, tako da je neophodno pružiti i drugi ugao, odnosno drugo gledište na priču. Komisije na koje se svaljuje krivica za malverzacije, o kojima se još samo priča, izostavljene su iz konteksta. Necjelovitost u priči dovodi do neuravnoteženosti, a izostavljanje nečijeg gledišta ili odgovora, tj. zadržavanjem samo na jednom viđenju stvari, prva je pretpostavka necjelovitosti i nesistematičnosti. Može se reći da u prilogu nije ispoštovano pravilo „dvije strane“, niti su konsultovane neke „treće“ strane i službe koje bi mogle pojasniti funkcionisanje u post-katastrofičnom periodu.

Na kraju, prilog završava rečenicom koja je, vjerovatno, najvažnija za primaoce pomoći, a oni su u ovom događaju ciljna publika. Obavještava se da iznos koji će dobiti oni koji su oštećeni u poplavama zavisi od procjene oštećenja na njihovim stambenim objektima. Tako će oni koji su pretrpjeli štetu od 5 000 i više maraka dobiti 5 000 KM na platnim karticama, a oni čija je šteta procijenjena na iznos ispod 5 000 KM, dobiće taj iznos na pomenutim karticama. Kada ocjenjujemo cjelovitost  teksta, kao i važnost pojedinih informacija koje se u prilogu iznose, u odnosu na javnost na koju je usmjeren događaj o kojem se izvještava, ovdje nailazimo na značajnu grešku u redanju informacija po važnosti. Mnogo je značajnije, u uslovima kada se vidi po izjavama da su očekivanja oštećenog stanovništva velika, da im se pojasni kakav je način raspodjele sredstava, te da neće svi da dobiju jednak iznos, kako se moglo čuti u izdvojenim izjavama pojedinih zvaničnika. Postaviti ovu informaciju kao završnu može dovesti do toga da je gledaoci i ne primijete.

BN televizija

BN televizija predstavlja privatnu medijsku kuću, geografski najbližu događaju koji se obrađuje u prilogu, a koji je predmet analize. Prilog o podjeli platnih kartica stanovnicima Bijeljine koji su oštećeni u poplavama u centralnoj informativnoj emisiji počinje u 05:44 min, a završava u 09:35 min – dakle, traje 3 minuta i 51 sekundi. Započinje, kao i prethodna dva priloga televizijskih kuća koje smo analizirali, informacijom o tome da je dodijeljeno 389 kartica vrijednosti od 5 000 KM.

Nakon ove informacije, prilog se nastavlja tako što se prikazuje  razgovor predsjednika Srpske sa jednim od primalaca platne kartice. Razgovor se uspostavlja neformalno, tako što predsjednik pita mještanina šta će uraditi s novcem, dok ovaj odgovara tiho da će kupiti nešto za kuću. Na to ga predsjednik pita da li je to malo novca, a mještanin mu odgovara da nije dovoljno, ali nije malo, poslije čega slijedi komentar predsjednika da ovaj „ne bude malodušan“. Ovim snimkom se daje određen ton cijelom prilogu, naročito zato što je nakon toga prilog nastavljen narodnom umotvorinom: „Sit gladnom ne vjeruje“. Ovako se sažima i predstavlja utisak u prilogu odnosa prema onima koji su nastradali u poplavama i koji sada primaju pomoć Vlade. U analizi ne ulazimo u kvalifikovanje i karakterisanje razgovora, s obzirom da se u tome mogu zauzeti različita stanovišta, a i to nije cilj analize. Ono na šta skrećemo pažnju ovdje jeste to da ovakvi razgovori predstavljaju zamku za konstruisanje konteksta događaja, te da se doda značenje izvan onog koje je glavna tema priloga – početak uručivanja pomoći onima koji su pogođeni poplavama. Takođe, neophodno je, s obzirom da se radi o uporednoj analizi, povući paralelu između upotrebe razgovora između predsjednika i mještanina u prilogu RTRS-a i razgovora koji je prikazan u prilogu BN TV. Oba razgovora su izvučena iz konteksta i umetnuta kao argument za jedini dokaz određenih tvrdnji i stvaranje ograničenog utiska kod publike.

Nakon ovog, slijede izjave mještana koje su izbalansirane u tom smislu da ima podjednako i zadovoljnih i nezadovoljnih primalaca vaučera. Nakon toga prikazana je izjava gradonačelnika Bijeljine Miće Mićića, koji navodi podatak o nivelisanju iznosa koji se dodjeljuju naspram procjena štete komisija. Podatak koji smo u analizi priloga ATV-a ocijenili kao veoma značajan, u BN-ovom prilogu se nalazi na centralnom mjestu, dok se u RTRS-ovom prilogu uopšte ne pominje. Ovaj podatak se potkrepljuje izjavom predsjednika u kojoj je izdvojena njegova izjava da je tog dana uručena pomoć za one kojima pripada pomoć u iznosu od 5 000 KM.

Prilog se nastavlja u stilu metaforičkog jezičkog izraza, pa se tako navodi da „nije bilo novca za sve“, a „ista ih muka pritisla“. Oba navoda  predstavljaju manipulisanje pojednostavljivanjem informacija, što banalizuje događaj, te nivo novinarskog jezika spušta na svakodnevni razgovor. Takođe, drugi dio navoda o „istoj muci“, obraća se direktno onima koji su pogođeni nesrećom i izjednačava žrtve poplava, a tiče se i rada stručnih komisija za procjenu štete. Gledaoci stiču utisak da su komisije bile nepotrebne, jer su, naime, svi pogođeni „istom mukom“, tj. jednako su oštećeni.

Pred kraj, u prilogu se prenosi informacija da „neki građani iz popolavljenih područja“ tvrde da „pojedine banke“ otkupljuju vaučere vrijednosti od 5 000 KM za  4 300 KM, te tako „zarađuju na muci poplavljenih ljudi“. Ova tvrdnja predstavlja tendenciozne, neprovjerene i neprovjerljive informacije, naročito  nakon što su predsjednik Republike Srpske i gradonačelnik Bijeljine potvrdili da prvi put čuju za takvo nešto. Posljedičnost ovakve izjave koja se zasniva na apstraktnom izvoru ne donosi objektivan podatak, već pretpostavke koje nemaju osnova za centralnu informativnu emisiju i ozbiljan prilog. Na kraju, iznosi se zaključak da će tek da se vidi kada će stići pomoć za seljake kojima su uništeni usjevi, jer, kako se parafrazira izjava predsjednika, to će biti tek kada se prikupi novac. Opšti utisak se iznosi u završnoj rečenici, pesimističnog tona: „kada će to biti – bog zna“. U ocjeni novinarskog jezika, novinarski opisi ne smiju uključivati ironičan ili sarkastičan ton, niti pretjeranu metaforu, jer ona predstavlja veoma varljivu stilsku figuru.

U odgovornom novinarstvu i nagledanijim – centralnim informativnim emisijama, nema mjesta varljivom i dvosmislenom jeziku, naročito kada su mediji pr(ij)eko potrebni svojim gledaocima.

Izvor slike: ATV, isječak

Share.

About Author

Bojana Miodragović, diplomirala 2014. godine na master studijama Filozofskog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu sa zvanjem master sociolog, diplomirala 2012. godine na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Banjoj Luci sa zvanjem profesor sociologije. Saradnik na Institutu za društvena istraživanja Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Banjoj Luci.

Leave A Reply