Jedan primjer zagovaračkog novinarstva

0

Opšte je poznato da su političke i ekonomske elite oduvijek, na neki način, kontrolisale medije kako bi lakše i efikasnije upravljale javnim mnjenjem. Mehanizmi uticaja vremenom su se mijenjali, od apsolutne kontrole i vlasništva nad medijima, do suptilnih mehanizama kupovine tišine i stvaranja autocenzure. Sa druge strane, mediji su u situaciji da se zbog gole egzistencije jednostavno povijaju u smjeru političke i ekonomske podrške, što često dovodi do zanemarivanja profesionalnih standarda i etičkih principa. Kako bismo pokušali pokazati da slična matrica odnosa između političkih elita i medija postoji i na medijskoj sceni Republike Srpske, analiziraćemo samo jedan slikovit primjer koji smo nedavno pronašli u izvještavanju RTRS.  Naime, u pitanju je vijest koja je 31. jula ove godine objavljena na internet portalu RTRS-a pod naslovom „Radojičić: opozicija nudi stare kandidate“, koja se tiče predstojećih parlamentarnih izbora u oktobru ove godine. Ovu vijest ćemo analizrati uz pomoć testa novinarnosti, koji podrazumijeva ocjenjivanje vijesti sa aspekta odnosa prema stvarnosti, vjesnovrijednosti i novinarskog jezika.

Naime, već na prvo čitanje primjetno je da je RTRS kao javni emiter koji je u isto vrijeme važan, značajan i uticajan medij u RS, posvetio medijski prostor već dobro poznatim stavovima vladajućeg SNSD-a o kandidatima opozicije za predstojeće parlamentarne izbore. Osim toga u vijesti se još ističu pozitivne strane rada aktuelne vlasti u mandatu koji je na izmaku (opšta stabilizacija RS, očuvanje nadležnosti RS, spriječavanje ustavnih reformi u BiH).

Da bi se nešto moglo nazvati viješću ono mora da ima neku novost i važnost za  društvenu zajednicu kojoj se obraća. Ova vijest to očigledno nema. Promocija potpredsjednika SNSD-a Igora Radojičića i rada njegovih stranačkih kolega, kao i negativna promocije opozicije ne donosi nikakvu novost. Prirodno i očekivano je da pozicija nema pozitivno mišljenje o radu opozicije i obrnuto. Tako je bilo oduvijek, te prema tome nije jasno odakle toliko medijskog prostora za vijest koja nema nikakvu informativnu vrijednost i koja uz to promoviše stavove samo jedne strane.

Osim što nema nikakvu novost, ova vijest nema nikakvu važnost. Logično je da ono što nema informativnu vrijednost jednostavno nije ni važno za društvenu zajednicu. Iako su političari jedan od osnovnih izvora informacija za medije, smatramo da nije svaka izjava političara vrijedna objavljivanja. Novinarska praksa koja bez selekcije i kritičkog otklona plasira izjave politiačara karakteristična je za totalitarna uređenja, gdje su novinari društveno politički radnici, a ne četvrti stub vlasti. Imajući to u vidu, smatramo da je u najmanju ruku neprofesionalno da se izjava u kojoj potpredsjednik vladajuće političke partije promoviše rad svoje stranka, a kritikuje kandidate opozicije, nađe na dnevnom redu javnog emitera. Takve vijesti nemaju nikakav javni značaj, osim jeftinog političkog prepucavanja pri čemu mediji služe samo kao poligon. S obzirom da ne postoji opšti javni interes za ovu vijest, već samo partikularni interes simpatizera i članova SNSD-a, možemo se složiti da ovaj tekst nema gotovo nikakvu važnost ili je važnost zanemarljiva da bi se našao na naslovnoj stranici internet portala RTRS-a. Prirodnije bi bilo da se ova vijest našla na veb sajtu SNSD-a ili nekom stranačkom biltenu nego u medijskom prostoru javnog emitera.

Isto tako, da bi vijest bila potpuna, potrebno je odgovoriti na 5W (ko?, šta?, gdje?, kad?, kako/zašto?). U ovoj vijesti imamo odgovor samo na pitanja ko? i šta?. Publika uopšte nije informisana o tome gdje je izvor dao ovu izjavu, kojim povodom, a na prvi pogled ostaje nejasno i zašto, odnosno s kojim interesom je ova vijest objavljena. Kada se ovako postave stvari, cilj je više nego očigledan, a to je jednostrana promocija političkih ideja vladajuće stranke u RS. Nemamo ništa protiv toga da političke partije promovišu svoje programe na javnom emiteru, ali to bi trebalo biti u jasno naznačenom terminu i/ili odvojenoj rubrici. U suprotnom se radi o klasičnoj političkoj propagandi s ciljem ostvarivanja dodatnih političkih poena.

S obzirom da vijest nema nikakvu objektivnu informativnu vrijednost, osim političke promocije, ne možemo je ni nazvati viješću. Osim toga u ovoj „nevijesti“ izvor informacije uopšte nije vjerodostojan. Kao aktivni politički subjekt on je u funkciji svoje političke partije, te prema tome njegove izjave o radu pozicije i opozicije jednostavno ne mogu biti relevantne, jer će uvijek navijati za svoju stranu. Podaci koje dobijamo od izvora informacije su bazirani na njegovom ličnom utisku. On ističe kako je u „posljednjih osam godina vladajući blok stabilizovao RS“. Ova ocjena je paušalna i nije potkrijepljena konkretnim činjenicama i projektima koji bi svjedočili o tome. Zatim se navodi da opozicija nudi „stare kandidate i međusobne svađe“. Ovdje izvor pravi logičku grešku trovanje bunara (poisoning the well). Naime, on nastoji da umanji značaj kandidata opozicije navodeći da su stari, čime želi sugerisati da su nekreativni, konzervativni i da kao takvi ne zaslužuju podršku. Drugim riječima, negativnom kampanjom se nastoji diskreditovati politika opozicije i prije zvaničnog početka predizborne kampanje. Međutim, zanimljivo je da Radojičić odmah u sljedećoj rečenici navodi kako je vladajući blok za predsjednika RS kandidovao aktuelnog predsjednika Milorada Dodika, koji je takođe stari kandidat. U vijesti su prisutne i uobičajene političke floskule o potrebi da se osiguraju ekonomska i socijalna stabilnost bez detaljisanja o načinima i konkretnim planovima.

Prema tome, ova izjava Radojičića zapravo predstavlja klasični primjer pseudodogađaja čiji je cilj medijska pažnja i jeftina politička promocija, te prema tome ne zaslužuje medijski prostor. Treba istaći da ovdje možemo prepoznati i elemente političkog spektakla, fenomena kojeg smo obradili u jednom od prethodnih tekstova. Medijska promocija pseudo događaja s ciljem građenja pozitivnog imidža političara, kao osnovna matrica političkog spektakla je svakako prisutna i u ovoj vijesti.

Iako je ovo samo jedan primjer, na osnovu kojeg ne smijemo donositi preuranjene zaključke, smatramo da ovakvi i slični medijski izvještaji mogu biti indikator postojanja zagovaračkog ili navijačkog  novinarstva na medijskoj sceni RS. Zagovaračko novinarstvo ne poznaju objektivno i profesionalno izvještavanje, već tendenciozno i jednostrano zastupanje interesa svojih finansijera i patrona, koje nastaje kao posljedica snažnih klijentelističkih odnosa između politike i medija. Novinari tako postaju „držači mikrofona“, a mediji „megafoni“ političkih partija čime se srozavaju ionako niski profesionalni standardi.

Analizirajući novinarski jezik, moramo istaći kako je vijest napisana objektivnim, jasnim, nedvosmislenim jezikom bez zapaljivih i uvredljivih riječi. Međutim, objektivni jezik koji se koristi je zapravo samo simulacija objektivnosti, jer je pristup više nego subjektivan i neprofesionalan. Drugim riječima, objektivni jezik predstavlja paravan za neprofesionalnost i jednostranu promociju. Više nego očigledno je, da uravnoteženost u tekstu ne postoji jer je kompletan medijski prostor posvećen samo jednoj strani. Cilj je promovisati ideje vladajuće partije, a tome u prilog ide i činjenica da je izvor postpisan kao stranački kadar, a ne kao predsjednik Narodne skupštine RS. Smatramo da bi stav predsjednika NSRS o kandidatima opozicije i pozicije za predstojeće izbore bio daleko značajniji za širu javnost od stava potpredsjednika jedne političke partije, pa makar i vladajuće. Stiče se utisak da RTRS  ne može ili ne želi da  prepozna ovu činjenicu, te jeftinim celofanom umotava političku promociju u javni interes, nastojeći podići rejting vladajućoj partiji u RS.

S tim u vezi, ova analiza nam je pomogla da primjetimo kako je jedan javni emiter pretvoren u privatno glasilo političke partije koja je trenutno na vlasti. Standardi profesionalnog i objektivnog izvještavanja u RS i ovog puta su pali na testu. Pad je još bolniji ako uzmemo u obzir činjenicu da se radi o izvještavanju javnog emitera, koji bi po svim kriterijumima trebao biti obrazac za profesionalno i društveno odgovorno izvještavanje.

Izvor slike: RTRS, isječak

Share.

About Author

Leave A Reply