Ideal slobodnog novinarstva

0

Povodom Međunarodnog dana slobode medija (03. maj), većina nevladinih organizacija (uglavnom udruženja novinara) i pojedini mediji ponavljaju već odavno poznatu priču: mediji u Republici Srpskoj/Bosni i Hercegovini nisu slobodni. Ne mogu biti nepošten i tvrditi kako takva istraživanja i predavanja nemaju nikakvog smisla, jer u najmanju ruku mogu podići svijest o značaju slobodnih medija. Međutim, imam problem sa samom sintagmom „slobodno novinarstvo“ – smatram da novinarstvo može biti „slobodnije“, ali nikako idealno slobodno.

Kako bih što bolje opisao šta podrazumijevam pod „slobodnijim novinarstvom“, koristiću termin slobode u svoja dva značenja: sloboda OD i sloboda ZA. U slučaju novinarstva, sloboda ZA je pozitivna i podrazumijeva slobodu za odgovorno izvještavanje i kreiranje sadržaja koji su od javnog interesa za ciljnu publiku. Ipak, kroz analize na ovom sajtu smo pokazali da ovakva sloboda najčešće nije dovoljna, bez obzira što je neophodna. Politički odnosi s javnošću, skrivene reklame, senzacionalizam, manipulacije … Istraživanja i predavanja koja sam gore spomenuo se rijetko bave uzrocima, što je opet razumljivo, jer su posljedice mnogo vidljivije i mogu se kvantifikovati.

Novinar može biti slobodniji uz simbiotičko uvažavanje i prilagođavanje različitih dijelova slobode OD: sloboda od samog sebe (u smislu nepristrasnosti), sloboda od institucije (uredničkog uticaja) i sloboda od drugih podsistema (politika i ekonomija). Novinar ima najveći stepen slobode kada je u pitanju prvi stepen, nešto manje slobode kada je u pitanju zavisnost od institucije u kojoj radi, dok najmanje može uticati na treći stepen. Upravo zbog toga sam napomenuo da se društvo treba boriti za slobodnije novinarstvo (a ne potpuno slobodno), uvažavajući kompleksnost faktora koji utiču na istu.

Sloboda od samog sebe podrazumijeva gotovo potpunu nepristrasnost prilikom obavljanja novinarskog posla. Novinar ovdje ima potpunu kontrolu, jer samostalno odlučuje o tome da li će biti član neke političke partije i/ili nevladine organizacije. Sa druge strane, postavlja se pitanje da li novinar uopšte može biti potpuno nepristrasan, jer on neminovno pripada određenoj društvenoj grupi, društvenom sloju i slično. Ne može se od novinara očekivati da bude izolovan od društva u kojem živi, ali je zbog toga potrebna funkcionalna sloboda: biti nepristrasan od onih o kojima izvještava (u nekom vremenskom periodu). Dakle, uvažavajući kompleksnost ovog faktora, paradoksalno je to što novinar ovdje ima najviše kontrole, ali istovremeno ovaj faktor često ne može biti uzrok slobodnijeg novinarstva (tj. nije presudan faktor).

Sloboda od institucije se odnosi na slobodu od uredničke cenzure. Tačnije, novinarstvo može biti slobodnije u onom omjeru u kojem je sama medijska institucija slobodnija od trećeg faktora – politike i ekonomije. Ovo se posebno odnosi na sektor javnih servisa, gdje su uredništva najčešće članovi ili bivši funkcioneri političkih stranaka. Komercijalni mediji vjerovatno nisu toliko zavisni od politike, ali zato jesu od ekonomije – glavni cilj vlasnika medija je profit – a kada znamo ko postavlja urednike, jasno nam je koliki dijapazon slobode je moguće imati. Dakle, na ovom stepenu novinar može biti slobodniji u svojoj profesiji onoliko koliko je urednik slobodan od vlasničke strukture. Novinar pojedinac može biti odgovoran u svom poslu, ali ukoliko urednici igraju ulogu medijatora – od politike i oglašivača prema njima – onda se rad odgovornog pojedinca utapa u neslobodi institucije.

Sloboda od politike i oglašivača je najbitnija, ali vjerovatno i najteže dostižna. Političke partije i oglašivači znaju kolika je moć medija, pogotovo u podijeljenom društvu kakva je Bosna i Hercegovina. Prvi se češće okreću javnim servisima, zbog lokalnih uticaja (male radio stanice) ili nacionalnim/entitetskim zbog velikog dometa. Oglašivači su više usmjereni na komercijalne medije, jer od njih kupuju najcjenjeniju robu: publiku (odnosno, pažnju publike). Upravo je ovo razlog zašto novinarstvo može težiti da bude slobodnije, ali nikako potpuno slobodno. Pojedinac koji je nepristrasan i objektivan udara u zid političkih i ekonomskih uticaja, čiji su posrednici urednici. Istina, ne svi, postoje pozitivni izuzeci koji najčešće trpe posljedice (mali tiraži, mala gledanost, nedostatak reklama).

Nakon svega navedenog, postavlja se pitanje: kako neko danas može govoriti o medijskim slobodama? Slobodna štampa se nalazi u spisima Marksa, portali prenose citate Albera Kamija, slavi se navodna izjava Tomasa Džefersona. Održavaju se skupovi gdje se ponavlja kako mediji nisu slobodni. Oni to ne mogu biti, mogu se samo truditi biti što slobodniji: pojedinac preko svog moralnog i profesionalnog koda, urednici preko svog profesionalizma i nepristrasnosti, a medij preko redefinisanja smisla novinarstva. Dok profit i/ili politička moć budu jedini cilj, sloboda medija je samo priča za laku noć.

Izvor slike: eu.fotolia.com

Share.

About Author

Magistar komunikologije, saradnik na Institutu za društvena istraživanja Fakulteta političkih nauka.

Leave A Reply