Blic – zabluda o istraživačkom novinarstvu

0

Istraživačko novinarstvo predstavlja poseban žanr u novinarstvu. Ono podrazumijeva ulaganje posebnog truda od strane novinara da istraži neku priču, njen kontekst, aktere i posljedice. Obično je tema ovakvih istraživanja neka priča iz oblasti kriminaliteta, značajne afere sa društvenim i ekonomskim posljedicama i slično. Nakon dugotrajnog i detaljnog bavljenja događajima, ljudima, pisanim, video i audio materijalima, konačan ishod istraživanja se ogleda u članku ili nizu članaka, knjizi ili nekom drugom medijskom sadržaju. Međutim, privlačnost konačnog efekta i snažnog uticaja na publiku i često na bezbjednosne organe u državi samo su vrh i konačan ishod mukotrpnog i nimalo lakog istraživačkog rada. Sjaj i slava rezultata ovakvog rada umiju da zamagle sav put koji je neophodno preći do toga, te imamo priliku da vidimo neuspješne pokušaje istraživačkog novinarstva koji nude nedovršene, nepotpune priče, sa kratkim ili čak promašenim/kontra efektom.

U ovoj analizi ćemo ukazati na jedan sadržaj u mediju koji se plasira u Srbiji i u Republici Srpskoj, koji predstavlja pokušaj istraživačkog novinarstva, a ovu kvalifikaciju ćemo opravdati u daljem tekstu kroz test novinarnosti. Riječ je o članku u dnevnim novinama Euro Blic, objavljenom 11.01.2015. godine pod naslovom SKANDALOZNO Devojčice se na Fejsbuku takmiče u golotinji.

Kao članak koji se u svom sadržaju predstavlja kao otkriće Blica, naslov prilično degutantnom kvalifikacijom šalje publici poruku onoga šta je otkriveno. Epitet skandalozno predstavlja korištenje obojenih, šokantnih riječi koje izazivaju efekat senzacionalnosti kako bi se publika privukla i unaprijed stvorila određeno mišljenje ili podlogu u pristupu medijskom sadržaju – sa zgražavanjem i osuđujućim, prijekornim stavom prema onima koji su glavni akteri događaja. Lid članka sa istim tonom govori detaljnije da su ti akteri djevojčice od 13 i 14 godina i stavlja pod znak pitanja stav da one eksplicitnim fotografijama nastoje da steknu popularnost. Ukoliko je medij došao do određenih saznanja i činjenica koje će predstaviti, te ukoliko ovaj članak predstavlja rezultat bavljenja istraživačkim novinarstvom, posljedica takvog teksta treba da bude ispitivanje kako uzroka, tako i posljedica opisanog obnažavanja djevojčica i plasiranja toga u javnost. Insinuiranje o tome, bez relevantnog, stručnog izvora koji bi to pojasnio, nije u skladu sa profesionalnim standardima u novinarstvu.

Fotografije koje prate članak trebalo bi da nam posluže kao svojevrsan dokaz navoda iznesenih u tekstu članka. Međutim, kod ovakve teme, izbor fotografije koja prikazuje obnažene djevojčice, sa jako siromašnom cenzurom identiteta, se pokazuje ne samo kao pogrešan, već i kao veoma riskantan i uznemirujući potez za publiku. Ukoliko tekst već opisuje pomenuti događaj, te ukoliko se mogu obezbjediti izjave nadležnih osoba iz škola, službi socijalne zaštite, udruženja i roditelja, takva fotografija se može ocijeniti suvišnom i degutantnom. Štaviše, ona graniči sa distribuisanjem dječije pornografije, obzirom da se jasno prikazuju upravo sporne fotografije i uz to, rječnik skraćenica koje korisnici ovakvih sadržaja upotrebljavaju. U cijelom analiziranom sadržaju najviše je i sporno to da li je mjesto takvoj fotografiji u članku koji upravo ukazuje na negativnost i pogubnost ovog trenda i neophodnost borbe protiv istog. Pažnju će sigurno privući, ali na pogrešan način, te je moguće da je potpuno odvuče sa teksta, tj. da on ne bude ni pročitan.

U analizi odnosa prema stvarnosti, blagovremenost izvještavanja se može pozitivno ocijeniti iz razloga što je pojava kontinuirana i uvijek je adekvatno vrijeme da se reaguje na društvene devijacije. S druge strane, iako je povod reagovanja na ovu temu od strane medija legitiman, vjerodostojnost i provjerljivost određenih navoda se može dovesti u pitanje.

Kao osnovna pretostavka za provjerljivost izjava i navoda iznesenih u članku, neophodno je da izvori budu poznati. Članak se oslanja na nekoliko izjava među kojima je navedena samo jedna izjava koja navodno potiče od majke koja se susrela sa pojavom obnaživanja djevojčica, tako što je njena kćerka htjela da se upozna sa jednom od tih djevojčica koje su svoje obnažene slike objavljivali na društvenim mrežema, ali su majci navedeni samo inicijali. Izjava drugih roditelja, niti prikaza ikakvog ispitivanja njihove zabrinutosti ili konkretnih primjera nema u članku, a nakon samih maloljetnica, roditelji su prvi kojih se tiče ova pojava. Takođe, obzirom da škola predstavlja bitan faktor u vaspitavanju djece i utiče na njihovu socijalizaciju i kroz vršnjačke grupe koje se tamo nalaze, činjenica da je u članku navedena izjava jednog direktora škole bez otkrivanja njegovog imena ili imena škole, utiče na to da se publika zapita o vjerodostojnosti navoda, o ozbiljnosti bavljenja temom i pitanja šta je od svega iznesenog činjenica, provjerena i istinita, a šta insinuacija ili pretpostavka. Ovakav pristup naslanja se i na element potpunosti u testu novinarnosti koji se može kritikovati s aspekta nesistematičnosti sadržaja članka koji je akcenat stavio na nekoliko rekla-kazala priča. Te priče se u ovoj analizi ne posmatraju kao nemoguće, ali se ne iznose čvrsti navodi koji bi ubijedili istovremeno u istinitost, ali i opasnost posljedica koje mogu nastupiti kod ovakvih postupaka djevojčica. Takođe, kada je u pitanju ovakav društveni fenomen, neophodno je pozvati se i na eventualna istraživanja iz različitih disciplina koje se bave ovom tematikom, te tako publici upotpuniti posljedičnost i trajnost postupaka koji se opisuju. Umjesto toga, postoje neprovjereni navodi koji su smješteni ili u antrfile ili između izjava koje ne govore o tome. Tema kojom se bavi članak iziskuje dubinsko istraživanje i vješto kombinovanje sažetosti i navođenja istinitih i tačnih činjenica do kojih se došlo. Ukoliko članak sadrži samo postavke od kojih se i pošlo kada je zapažen trend na društvenim mrežama, onda se tekst svodi na informisanje i pozivanje na osudu djevojčica, umjesto na doprinos razrješavanju problema.

Poštovanje pravila u istraživačkom novinarstvu o tri nezavisna izvora je ovdje djelimično ostvareno, pa tako i ocjenjujemo uravnoteženost članka. Iako postoje navodi nekoliko nadležnih osoba iz službi koje su ukazale na nemar roditelja i komentar sociologa na alarmantnost pojave po društvo, konkretnih izjava o iskustvima korisnika društvenih mreža, zapažanjima roditelja, nastavnika i psihologa nije bilo u onom obliku u kojem se to zahtijeva u ovoj formi novinarstva.

Obzirom na slabe ocjene u dijelu odnosa prema stvarnosti, ispitivanje vjesnovrijednosti je izazovno iz razloga što tema o distribuisanju materijala sa obnaženim maloljetnicima nesporno nosi neizmjeran društveni interes i važnost, ali ocjenjivati treba način na koji je o tome izvještavano u konkretnom članku. Tako naš predmet analize manje (a velikim dijelom krivicu za to snosi prateća fotografija) upozorava na društvenu anomaliju koja je korak tog krivičnog djela, a više predstavlja takmičenje u kojem učestvuju maloljetnice i publika koja se poziva da izvrši uvid. Posljedičnost samog događaja ogleda se u reakciji onih koji nešto mogu da učine povodom toga, a među prvima MUP koji je sudeći po antrfileu, reagovao i javno se obavezao na istragu povodom slučaja. Imajući to u vidu, posljedičnost je ostvarena – izazvana je pažnja onih koji su nadležni. Osim njih, posljedičnost se ogleda i u skretanju pažnje roditelja na trend koji napreduje putem društvenih mreža i da moraju zaštititi svoju djecu od toga.

Test novinarnosti obuhvata i još jedan značajan aspekt analize: novinarski jezik. Kada analiziramo ovaj aspekt, ne ulazimo toliko u sadržaj i činjenično stanje kojim se operisalo u izradi članka, jer je to bio predmet analize u prva dva dijela. Pojmovni aparat i stil koji su ovdje korišteni su u okviru profesionalnih  standarda, odnosno, osim ranije navedenog epiteta skandalozno i karakterisanja pojave kao takmičenja, nisu korištene slične obojene riječi. Ono što se ocjenjuje negativno je preciznost u izjašnjavanju. Ukoliko se nešto karakteriše kao trend, neophodno je navesti i šta je to što potkrepljuje ove navode, odnosno na osnovu kojih podataka i istraživanja se utvrdilo da je pojava masovna i da i dalje bilježi rast. Isti je slučaj u vezi godina djevojčica koje se navode. Ukoliko nije provođeno istraživanje i ukoliko čitaoci nisu upućeni kolike su razmjere pojave, ne možemo znati da li je u pitanju grupa ili izolovani slučajevi. Ostaje prostor za sumnju da li je pitanju hiperbolisanje i manipulisanje pojavom,  ili je zaista riječ o trendu koji treba da alarmira sve institucije i službe koje se bave porodicom i djecom. Pitanje metodologije i jezičkog stila je i povezanost paragrafa u tekstu. U analiziranom članku sistematičnost i povezanost narušava paragraf koji dosta nejasno i nerazumljivo pominje tračerske krugove u kojima se govori o ovim djevojčicama i na osnovu toga sudi o njihovoj popularnosti i povezuje to sa obnaženim fotografijama na njihovim profilima.

Za analizu članka koji se bavi ovako delikatnom temom, neophodno je detaljno i pažljivo sagledavanje svih detalja i aspekata novinarnosti koji se u njemu ogledaju. Opšti utisak nakon čitanja ovakvog članka, o problematičnoj, groznoj i zabrinjavajućoj pojavi među populacijom maloljetnika, ostaje u sjeni fotografije koja ga prati. Istraživačko novinarstvo nam je ne samo poželjno, već i prijeko potrebno. U društvu preplavljenom sukobljavanjem tradicionalnog i modernog, liberalnog i ograničavajućeg, na raskršćima tih struja svakodnevno ispliva neka pojava ili događaj koji zaslužuje pažnju javnosti i koji nas tjera da se pozabavimo tom nuspojavom razvojnog puta na kojem se nalaze i društvo i pojedinci. Kada mediji posjeduju sredstvo kojom mogu učiniti svoj doprinos na tom putu i kada svoj uticaj iskorištavaju u svrhu napretka, poboljšanja ili liječenja društva i njegovih anomalija – društveno odgovorno je da se ta metodologija i upotrebi. Iako se medijska sfera nalazi na sopstvenom raskršću u kojem je nose struje različitih uređivačkih politika, profesionalizma i komercijalizacije u kojem treba pronaći optimalan način da se zadovolje svi standardi, etika i odgovorno novinarstvo moraju da stoje ispred svega, a kada su u pitanju djeca i njihova zloupotreba, za površnost nema mjesta.

Izvor slike: Blic, isječak

Share.

About Author

Bojana Miodragović, diplomirala 2014. godine na master studijama Filozofskog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu sa zvanjem master sociolog, diplomirala 2012. godine na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Banjoj Luci sa zvanjem profesor sociologije. Saradnik na Institutu za društvena istraživanja Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Banjoj Luci.

Leave A Reply